"Danci su jako miroljubljivi, pristojni čak i pomalo flegmatični. Nema buke na ulicama, nitko se ne dere ili trubi u prometu. Jednostavno nema nervoze. Nema mnogo skupih automobila i većina ih se vozi biciklima. Profesori dolaze na posao na romobilima ili biciklima. Od trogodišnjaka do 80-godišnjaka svi su na biciklima", rekla nam je Požežanka Lea Rupčić koja studira u Odenseu u Danskoj.

Lea nam priča kako joj se Danska se pojavila kao opcija nakon što je prošle godine posjetila sajam stipendija u Zagrebu. Tada je saznala da u je Danskoj školovanje potpuno besplatno. Prijavila se na "Master degree Environmental Engineering", na drugom najboljem fakultetu u Danskoj "University of Southern Denmark". Primljena je i uskoro joj završava prvi semestar.

- Najbliži prijatelji su znali da sam se prijavila na studij, ali period čekanja odgovora je bio pola godine pa sam i ja polako prestala vjerovati da će me primiti. Kad su me primili, sve se dogodilo jako brzo pa nije bilo mjesta za tugu. Obitelj je tu od početka uz mene i bez njih ovo ne bi bilo moguće – kaže.

- Sjećam se prve rečenice s predavanja gdje je profesor izjavio da je jedina firma u kojoj ne želite raditi ona u kojoj šef dolazi u najskupljem autu na posao. Mislim da to dovoljno govori o njima. Na ulicama u Odenseu ne možete procijeniti je li netko imućan ili ne. Glavno im je pravilo da ne pokušavaš biti bolji od njih ili im patronizirati. Na to su osjetljivi i na mali znak prepotentnosti slijedi ignoriranje - prepričava nam Lea.

Odense je, sa 180 tisuća stanovnika, treći po veličini grad u Danskoj. Što se tiče fakulteta organizacija je odlična. S obzirom da je to drugi najbolji fakultet u cijeloj Danskoj program je zahtjevan i za vrijeme predavanja, ali i u slobodno vrijeme.



- Na predavanjima sam u prosjeku osam sati dnevno i kad dođem kući još me čekaju četiri sata u prosjeku rada za računalom. Predavanja su organizirana tako da nema puste teorije i knjiga nego je naglasak na interakciji profesora i učenika, dnevnim zadacima i stvarnim primjerima. Radi se u grupama od pet ljudi na pravom problemu i na kraju semestra se preda završno izvješće. Ono što je super su izleti u tvornice, pa smo tako bili u najvećem plasteniku u Danskoj da vidimo uživo njihov pristup redukciji CO2 plinova. Imali smo i posjet tvornici piva gdje smo analizirali njihovu energetsku učinkovitost. Danska je jako orijentirana na energetsku efikasnost i glavni cilj im je do 2020. godine postati u potpunosti neovisni o uvozu energije – priča nam Lea.

Trenutačno živi u domu koji je ujedno trosobni stan. Udaljena je 15-tak min biciklom od centra grada i 15-tak min od fakulteta. Kvart je jako siguran, miran i okružen prirodom. Razlika u standardu je, kaže, ogromna, ali su cijene hrane gotove jednake onima u Hrvatskoj. Danci jedino imaju porez na masnoće i šećer pa su nezdrave namirnice jako skupe.



- Primjerice, staklenka crnih maslina je četiri kune, ali je zato čokoladica Twix deset kuna. Avokado ili mango su sedam kuna u prosjeku, kruh je 4-10 kuna, mlijeko šest kuna, 10 jaja otprilike 25 kuna. Voće i povrće je otprilike isto kao i kod nas. Najskuplje su zapravo stvari kao što je boja za kosu, 150 kuna, a kod nas 20 kuna ista. Posjet frizeru ćete pokušati izbjeći jer je najobičnije šišanje vrhova između 500-800 kuna, a pramenovi 2500 kuna. Ako se uzme u obzir da su cijene otprilike tu negdje kao kod nas za svakodnevne stvari, a plaća 5-7 puta veća, logično da je standard viši - opisuje Lea.

- Život je bolji u Danskoj, ali ipak ljepši u Hrvatskoj. Ne mogu reći gdje se vidim za pet godina jer još uvijek nisam sigurna želim li ostati u Danskoj ili ne. Svjesna sam da bih ovdje imala financijski stabilan život i poprilično siguran jer je Danska jako sigurna zemlja za život. Vidjet ćemo gdje će me život odnijeti! Želja mi je vratiti se u Hrvatsku i raditi na projektima energetske održivosti jer imamo ogroman neostvareni potencijal u suncu i vjetru, ali kroz par godina kad to bude moguće u Hrvatskoj - ističe te dodaje da svima preporučuje odlazak na studij u inozemstvo. za to je, smatra, potrebna hrabrost, ali osobni razvoj i upoznavanje novih ljudi su fantastično iskustvo. Svaki početak je težak i potrebno je proći puno papirologije, prijava, ispita, ali kad se hoće onda se i može.



- Ponekad mi možda fali doza kritičkog razmišljanja i malo dobronamjernog rivalstva, ali mogu priznati da mi zasada odgovara pozitivna atmosfera na koju svakodnevno nailazim i život bez stresa. Mogu reći da su Danci najvjerojatnije najsretnija nacija kako i jesu na glasu – zaključuje Lea.