Poduzetništvo na hrvatski

Ilustracija: Poduzetništvo na hrvatski
(FOTO: Wordle)

15.05.2011. | Dragutin Cesarić
Pregleda: 3724

Potaknut komentarima čitatelja ispod članka na ovom portalu o lokalnom poduzetniku kojemu policija i porezna češljaju knjige, odlučih napisati svoj komentar na temu rada i poduzetništva u Hrvata.

Ne želim generalizirati, ali dobar broj hrvatskih, a samim time i požeških poduzetnika, svoj uspjeh duguje bliskim vezama sa strukturama vlasti iz devedesetih, kada je pojam javni natječaj bio nepoznat, a znanje, obrazovanje i  iskustvo u određenom poslu bili su na sedmom ili osmom mjestu po važnosti, daleko iza stranačke pripadnosti, lojalnosti lokalnim i državnim političkim moćnicima.

U takvim okolnostima rodili su se današnji hrvatski poduzetnici koji su preuzeli većinu privrede koja je preživjela ratna razaranja. Ljudi koji u „normalnim“ okolnostima nikada ne bi dogurali dalje od vozača ili šefa skladišta, odjednom postaju menadžeri, direktori i vlasnici. Sve u jednom.


Kako od takvih očekivati uspjeh? Kako od njih očekivati upravljačke sposobnosti, osjećaj za prava radnika i ispravne poslovne odluke? Život i realnost naših firmi same daju odgovor. Iz tog i takvog okruženja neki su ipak odigrali solidno i nisu uništili ono što su dobili za šaku dinara (hrvatskih), nisu firme odveli u stečaj, a radnike poslali kod najvećeg poslodavca - burzu rada.


Pitam se trebamo li takvim poduzetnicima, kojima je prototip Luka Rajić dizati spomenik, trebamo li ih hvaliti i dizati na pijedestal samo zato što su napravili nešto što bi trebalo biti normalno i spomena nevrijedno u razvijenom društvu, a to je da nisu nešto upropastili? Meni je nepojmljivo da već godinama slušam hvalospjeve takvima o uspješnosti i sposobnosti jer su odradili svoj posao kao vlasnici. Nepojmljivo mi je njih smatrati uspješnima upravo i da su najuspješniji jer vlasništvo nisu stekli javnim natječajem, svojim referencama, poslovnim planovima i vizijama. Ne mogu im priznati uspješnost jer nikada nećemo saznati što bi bilo da nije bilo tako. Tko kaže da vi, ja ili bilo tko drugi ne bi bolje vodio neku firmu samo da je imao priliku. Ne priznajem priču „on je dobar i uspješan“, mogu je jedino pretrpjeti zato što taj netko nije sve uništio. Priznajem mu jedino da je prosječan.

Mnogi od hrvatskih, a i požeških poduzetnika su svoj uspjeh i opstanak gradili na kršenju mnogih zakona, muljanju s porezom, materijalom, ovim-onim. Nisu za to oni krivi. Krivi su oni koji su im to dopuštali, koji su žmirili na jedno ili oba oka jer su bili podmazani, jer je to bio obrazac ponašanja u cijeloj državi. Oni nisu krivi jer od takvih „poduzetnika“ i njihovih referenci se ništa drugo ne može ni očekivati, nisu oni krivi što su dospjeli na pozicije gdje im nije mjesto.

Takvim ljudima pojmovi poput prava radnika, raspodjela dobiti, povećanje plaća, sustav nagrađivanja, ljudski pa ponekad i prijateljski odnos prema radniku nisu poznati, a ako i jesu, boli ih briga. Njihov način razmišljanja je - tebi najmanja plaća koju ti mogu dati, nemaš prava sumnjati u moje odluke, ja sam najpametniji i radit ćeš onako kako ja kažem jer takvih kao ti ima na bacanje. Oni su egoistični, bahati, uvjereni u svoju sposobnost i znanje, a tu uvjerenost im daje činjenica da ne znaju koliko zapravo nemaju pojma, pa zbog toga misle da znaju. Oni nikad nisu čuli za rečenicu Henry Forda iz 1903. koji je rekao da želi zadovoljnog i dovoljno dobro plaćenoga radnika da može kupiti njegov automobil. Ove naše nije briga ni da li radnik može kupiti njegovo pecivo.

Glavno pitanje koje me potaklo na pisanje ovog komentara je treba li raditi za mizeriju, pola na crno, pola kad stigne? Treba li prihvatiti odnos modernog roba i uvijek istog robovlasnika?

Moje mišljenje je ne. Problem je jedino u kritičnoj masi ljudi koji bi odbili poslušnost. Pojedinac koji odbije raditi za 1800 kuna ne može napraviti ništa ako će na njegovo mjesto sutra doći drugi čovjek koji će pristati raditi za te novce.

Zamislite da sutra nema drugog koji će raditi za 1800 kuna, nego da svi kažu nećemo više biti roblje, želimo dostojanstvenu plaću i prava koja nam pripadaju Ustavom i zakonom o radu. Jedino tada će biti moguće nešto promijeniti. Jedino tako je moguće bahatim neznalicama izbiti ekstra profit koji ostvaruju preko leđa običnog radnika i natjerati ga da poštuje zakon. Oni koji nisu u mogućnosti poslovati pod takvim uvjetima neka propadnu, ovo je slobodno tržište, što bi ih još trebali žaliti ako propadnu?

Ne brinite, još bolje je da propadnu, otvorit će se prostor za nove poduzetnike, željne zdravog poslovanja i zdrave konkurencije, vjerujte, takvih ima dosta jer nove generacije stalno dolaze, samo treba maknuti korov i žito će samo rasti.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI