Vaša pisma, 2. dio: Nezaposlene ovce u kružnom toku
18.08.2012.
Čitatelji
Pregleda: 7435
Pisma - ilustrativna fotografija
(FOTO: Ilustracija)
Ovog vikenda donosimo vam tri pisma naših čitatelja na tri različite i dakako aktualne teme.
I. Nezaposlenost
Među nama je to danas najpopularnija riječ. Kad smo zadnji put s nekime razgovarali pijući kavu ili se jednostavno obiteljski i prijateljski družili, a da između ostaloga aktualna tema nije bila nezaposlenost? Svaka druga osoba koju poznajete nema posao, jedni još uvijek tragaju za njim, a drugi su otišli sezonski raditi na more ili u inozemstvo – bar su nam na kratko popravili statistiku HZZ-a.
Što Požega uopće nudi mladima koji su završili srednje škole, čiji roditelji nemaju novca da ih pošalju na fakultet – isto što i onima koji su svoju djecu poslali na faks, sudbina im je ista (samo koju godinu odgođena). Posla nema! Tko ima sreće i boga za ujaka naći će ga.
Istina je da smo mi narod koji je naučen na kukanje i svi su nam krivi samo ne mi sami, a naravno ništa ne poduzimamo da nešto promijenimo. Svaki put biramo ista lica da nam vode državu i gradove jer smo naivni i lakovjerni na pusta obećanja.
Ne kukamo samo o tome kako nema posla, i oni sretnici koji rade vječito se žale kako je plaća mala, kako nemaju nikakva radnička prava, kako su izrabljeni i prevareni. Kukaju međusobno, a kad se na sastancima pita radnika njegovo mišljenje svi naravno šute, jer smo između ostaloga i ulizice. Pljuvat ćemo svaku političku stranku i vikati da su svi isti lopovi, a bit ćemo vjerni samo jednoj i biti zadrti HDZ-ovci, SDP-ovci...puno ih je za nabrojati.
Možda ni ne znamo koje ta stranka ima značenje, obećali su posao za skupljene potpise. To je naša realnost i takav smo mi narod, prodali bi se za jedno obećanje, vjerojatno lažno.
Dok god mi „plešemo kako netko svira“ neće nam biti dobro. Tako „plešući“ doveli smo sami sebe do ovoga…
- anonimna autorica (podaci poznati redakciji)
II. Kružni tok
Izgradnja rotora na raskrižju pored Pošte urbanistički je, a posebno prometni promašaj. Izgrađen je na korist motoriziranih građana, a na štetu pješaka. Posebno su na tom mjestu sada ugrožena djeca koja pohađaju Osnovnu školu Julija Kempfa. Ne samo da je on promašena investicija zbog navedenoga, on je u potpunosti nepotreban. To je lako ustvrditi i k tome treba reći sljedeće:
1. Samo po sebi nameće se da istočni dio Tuđmanove ulice, do rotora, treba pretvoriti u pješačku zonu (u jednoj točki imamo zbijene osnovce, gimnazijalce i veleučilištarce- užas), a promet preusmjeriti na Stepinčevu ulicu.
2. Složit ćemo se da jednosmjerno odvijanje prometa kroz Županijsku ulicu nema opravdanja, jer Gupčeva i u nastavku Babukićeva ulica rješava taj prometni pravac. Ako je tako, a je, onda se opet nameće samo po sebi da cijelu Kamenita vrata treba pretvoriti u pješačku zonu. Dakle, Kamenita vrata i Florijanovu ulicu uvezati u pješačku zonu. Time se zatvara prometovanje preko (poluuništenog) Trga Sv. Terezije, što je dodatna urbanistička potreba.
3. Imperativ vremena je da se konačno i Trg Svetog Trojstva pretvori u pješačku zonu.
4. Izvesti veliko automobilsko parkiralište na kraju Cvjetne ulice, na lokaciji gdje se sada planira gradnja, ne zna se za čije privatne potrebe, (nepotrebne) nove tržnice i nekakovog Tržnog centra. Time bi bila zbrinuta sva vozila, danas parkirana na različitim dijelovima užeg središta grada (grad pješacima i biciklistima).
Dakako, teško je očekivati da će to napraviti oni koji po Požegi izgrađuju ovakove "rotore" i spravljaju kojekakve "kerefeke" za potrebe vlastite slave.
Gradonačelnik Požege u vezi izgradnje ovog rotora obavještava nas da je semafor bio dotrajao, teško se pribavljaju rezervi dijelovi i td., i pazi sad, da su konzultacije za izgradnju rotora trajale ni više ni manje nego dvije godine. Postavlja se pitanje kakva bi se tek opasnost nadvila nad gradom da su te konzultacije trajale kraće? Gradonačelnik Ronko već sad pilatovski pere ruke kada kazuje da su po pitanju njegove gradnje svi bili "jednoglasnog stava", "i struka, i policija, i auto-škole" i dakako on osobno. Dakle, dvogodišnje konzultacije za jednoglasni stav. Sapienti sat! ( Pametnome dosta), kako bi rekli stari Latini. Za razliku od njih, roditelji i nastavnici djece koja će biti u posebnom stanju ugroze, morali bi isto tako imati, a vjerojatno i imaju, jednoglasni stav ali suprotan gradonačelnikovom i njegovom timu . Voljeli bismo vidjeti zapisnike sa njihovih konzultacijskih vijećanja koje bi se trebalo zvati javna rasprava građana. Tako što ne postoji, a i pored ostaloga građani kod nas nisu na dnevnom redu.
Bez obzira na stranačke boje građani Požege trebaju ustrajati da se ovaj dio Tuđmanove ulice, gdje se jedna na drugu naslanjaju tri obrazovne institucije, pretvori u pješačku zonu. To je ponajprije potrebno zbog životne ugroze njezinih pohoditelja.
- anonimni autor (podaci poznati redakciji)
III. Ovce
Šetajući gradom i držeći svog sina za rukicu, kroz glavu mi prolazi misao koliko je ova sredina nešto što bih poželjela kako njemu, tako i drugoj djeci.
Pa postali smo grad kružnih tokova, crkava i socijale koja samo čeka kad će Mecena (čitaj gradonačelnik) udijeliti kakav milodar, a za uzvrat dobiti glasove istih...Ma postali smo grad koji od jedne manifestacije napravi dvije (Zlatne žice, Grgurevo, Ivanjski krijes) o kojima opet odlučuje samo jedan čovjek, koji se ne obazire na potrebe i želje svojih građana od kojih je izabran.
Postali smo grad u kojem je veća novost kad jedna firma povećava izvoz nego kad se druga zatvori, ma postali smo sve ono što ne bih poželjela ni svom, a ni tuđoj djeci.
Pa vas pitam, jesmo li mi stvarno ovce koje šute sve ove godine i čekamo neka bolja vremena koja se još duuuuuuuugo neće dogoditi, a u isto vrijeme na glasačkom listiću zaokružujemo čovjeka koji nema vizije za poboljšanje kvalitete života svojih sugrađana i strepimo da ako svoj glas damo nekome drugom,da će biti gore, zar može?
Mi i dalje dajemo svoj glas čovjeku koji zatvara oči pred stvarnim problemom i kojem se svodi na uređenje grada, kako bi bar malo zamazao oči tim istim glasačima pred izbore.
Pitam se koliko ćemo se uopće služiti tim parkinzima, tokovima i ostalim, kad je svakim danom nezaposlenost sve veća, kad cijeli grad polako odlazi u propast...
Pitam se jesu li nam dovoljne 2-3 veselice godišnje da bismo zaboravili sve ono s čime svaki dan legnemo u krevet i s čime se svakog jutra budimo...I na kraju pitanje koje se i samo nameće: "JESMO LI MI STVARNO OVCE?".
- anonimna autorica (podaci poznati redakciji)
Cijenjeni čitatelji, svoje komentare na aktualna dnevno-politička, društvena i druga zbivanja u Požegi i našoj županiji i dalje nam šaljite na adresu [email protected] . Svakog tjedna objavljujemo najbolje.
Obavezno se potpišite imenom i prezimenom, a mi vam jamčimo da te podatke nećemo objaviti.
