Veselo koračam do stana. Baš mi je dobro došao popodnevni seks s pripravnikom. Vidno mi je popravio raspoloženje. A i grad mi nekako ljepše izgleda, uživam u svježem zraku. Zastajem u susjednoj trgovinici i uzimam zalihe za večeras. Petak mi je oduvijek bio omiljen dan za izlazak. Ništa ne očekuješ pa se ugodno iznenadiš i zabaviš, sve do ranojutarnjih sati, a sutradan sve to ponoviš.

Kupujem redom, automatski: dvije boce obične votke (višegodišnjim isprobavanjem raznih alkoholnih pića došli smo do zaključka da je votka najbolja za zagrijavanje prije grada), juice za Filipa koji nikako ne može votku piti čistu (ah, baš je peško), zatim grabim paket kikirikija i obavezno dvije kutije Marlbora (bez cigareta nikamo).

To nam je osnovni pribor, kako ja od milja zovem ovaj veseli paketić koji se trudim odnijeti do stana, a da mi vrećica putem ne pukne.

Zagrijavanje u stanu

Zatim kreće uljepšavanje. Tuširanje, pranje i peglanje kose, šminkanje i odabir odjeće. Danas sam raspoložena za nešto u šljokica stilu i imam pravu stvar. Haljinu, mini haljinu zapravo, na jedno rame potpuno oblijepljenu ružičastim šljokicama.

Dok čekam da se pegla ugrije, načinjem prvu litru alkoholnog pića. Uživam uz lagano ohlađenu votku u čaši i s dimom koji se stvorio oko kose od vrućeg pritiska pegle shvatim da sam zaista sretna. Imam savršen posao, prijatelje oko sebe, financijski sam situirana (koliko se i može  situirati u današnje vrijeme), izgledam kao avion. Na radiju svira pjesma lakih nota:

"Jasno ti je da si nula
ali ja sam stotka
Idi zabavljam se,
odnijela te votka."

I najvažnije od svega, sama sam. Bez dečka, partnera, nekoga tko bi mi bio uteg, gnjavaža, obveza svakodnevnog slanja sms-a. Muškarac u životu bi me samo sputavao, ovako mi je sasvim super, s privremenim avanturama. Ma tko još živi od ljubavi, zaključim. Nježnosti dobijem dovoljno i u neobavezanom seksu. A danas sam bome u njemu uživala.

U erotskim primislima me prekine Filip koji kao da je sjeo na zvono. Tea i on su stigli.

Dovršavam šminkanje dok tračamo određene ljude iz grada. Cuga se toči "sve u šesnaest". Već me pomalo i lupio alkohol pa imam problema sa stavljanjem tuša na očne kapke. Odustajem od mačkastog pogleda. Već pošteno nacvrcani, napuštamo stan, nakon iskapanja dvije boce votke i prenatrpanih pepeljara.

U njihovu bračnom krevetu

Gibamo do grada nesigurnim korakom, jer Tea i ja smo odlučile obuti večeras štikle s najvećom petom koje imamo u ormaru. Upadamo u disko nakon pola sata. Malo mi se plesni podij vrti, no odlučim dezorijentirano stanje uma razrijediti neprestanim plesanjem. Dok sam plesala netko me objeručke primi oko struka s leđa. Ne otvarajući oči pretpostavim da je to Filip pa mu se krenem uvijati uz tijelo i izazovno nabijati stražnjicom u prepone. No u plesnom transu me nešto trgne. Osjetim da mu se dignuo. To mi je bilo čudno budući da očito nisam Filipov tip.

Dotični muškarac mi šapne u uho: „Žena i djeca su mi na moru s punicom. Hoćeš vikend provesti sa mnom u krevetu? I da, izgledaš prekrasno večeras.“

Sljedeće čega se sjećam je buđenje u tuđem krevetu. Zaslinila sam jastuk, gola, okrenem se i vidim Borisa pokraj sebe. Vrtim film unatrag i sjetim se da me uhvatio na podiju i da smo ubrzo završili kod njega u kući. Prepoznam si odjeću koja je bila razbacana po cijeloj sobi. Provjerim mobitel, a na njemu otprilike desetak propuštenih poziva. Očito se ekipa zabrinula za mene jer sam ih bez ijedne riječi pozdrava napustila sinoć. Javljam Tei gdje sam i da se ne brine.

Odmjerim sobu u kojoj se nalazim. Spavaća soba Borisa i drage mu žene. Soba je prekrasna, prostrana i prozračna, nevino bijela. Osim moje odjeće koja ju je ukaljala šljokicama.

Nađem svoju torbicu ispod kreveta i živčano tražim cigarete. Nalazim kutiju, naravno zgužvanu, s jednom grbavom cigaretom. Zapalim je. Pomalo me smirilo automatsko uvlačenje dima. Grizlo me što sam si opet dopustila seks s oženjenim čovjekom, i to  u njegovom obiteljskom domu.

Boris se probudio. Stravsteno me poljubio i zagrlio. Intenzivno druženje se nastavilo tijekom cijele subote i nedjelje do večeri. Otprilike cijeli vikend nismo izlazili iz sobe. Naručivali smo hranu, pričali o osjećajima (njegovom nesretnom braku) i uživali u strastima. Istodobno sam se mrzila i obožavala taj osjećaj maženja i pripadnosti nekome. Pomislila sam da možda i postoji nešto više od seksa, fizičkog kontakta. Možda, ali samo možda je moguće da se i ja zaljubim. Možda je moguće da se razvede i okonča svoj nesretan brak.

Nije to za mene

Na nesreću, ili pak sreću, moje idilično raspoloženje nije dugo trajalo. U nedjelju navečer me realnost spustila na zemlju.

Dok sam razmišljala kako mi se još ne da vraćati u moj prazan stan, Borisu zazvoni kućni telefon. Nakon par minuta njegovo lice se skamenilo, nije odavalo blagi dojam nježnosti kakvo je imalo sekundu prije. Žena ga je zvala da se vraćaju ranije doma. Loše vrijeme i čangrizava mama su je, naime, natjerale da se vrati doma ranije. Za pola sata su u Požegi.

Zamucao je: „Moraš ići!“

Tri minute kasnije našla sam se ispred njegovih hrastovih vrata u šljokičastoj haljini, raščupana, bez šminke, u štiklama s glomaznom petom, s grudnjakom i poderanim najlonkama u torbi. Bez pokazivanja ikakvih emocija, pješice krenem do svoga stana. U hodu obrišem Borisa iz imenika, kao i sve njegove poruke.

Ipak shvatim da sam u početku i bila u pravu. Nije ljubav za mene. Kroz glavu mi prolaze stihovi:

„Kada sa njim spavam mislim da si ti
I taj luksuz mali sebi dopustim
Jer od svih muškaraca, nikad oslonca
Oduvijek sam bila i ostat ću ja, solo igračica.“