Sve bliži cilju: Igor i Pavle na 4.600 metara (foto)
28.01.2012.
Mario Nakić
Pregleda: 4099
Pavle Petrović i Igor Ivanović s vodičem
(FOTO: 034portal.hr)
Četvrtog dana uspona Pavle i Igor došli su do vrha Barafa na 4.600 metara visine, uspjeli su se posvađati s vodičem i nosačima, no ubrzo i izgladiti stvar. Bore se protiv umora i boli u glavi zbog visine, ali ne odustaju. Pročitajte njihov današnji dnevnik.
Noć je bila s malo više sna jer nije bilo jakog vjetra, ali ipak se nismo dovoljno naspavali. Već smo se u šatoru dogovorili da bi najbolje bilo da danas pokušamo odraditi i rutu za sutrašnji dan i tako ostatak snage iskoristiti za uspon na vrh. Doručkujemo i oko devet sati krećemo s napornim usponom po Barranco Wallu. To je ogromna stijena s uskom stazicom koja vodi na vrh.
Ovdje smo bili jako oprezni jer bi nas jedan krivi korak ili nepažnja stajali pada u dolinu, a to nam nije bilo u planu. I tako nakon nešto više od sat vremena dolazimo do vrha, na 4200 metara. Ovdje svi prave odmor, ali mi nastavljamo dalje po prašnjavim planinskim stazama koje se na nekim dijelovima spuštaju, a onda opet naglo penju. Taj dio put je bio dosta lagan, tako da smo pojačali tempo i već nakon manje od četiri sata došli do Karanga Campa (4000 m).
Ovdje je bila zadnja stanica gdje se može dobiti voda, tako da smo napunili boce na izvoru prije ručka i krenuli u razgovor s vodičem o nastavku puta. Razgovor se na neko vrijeme pretvorio u svađu jer su se nosači pobunili, ali smo na kraju ipak našli zajednički jezik i krenuli prema Barafu Campu. Sad je slijedilo četiri sata samog penjanja. Kako smo bili prilično umorni i bol u glavi je bila prisutna zbog visine, nismo previše pričali, samo smo hodali i uživali u okolišu. Ovdje se više nije moglo vidjeti zelenila, samo vulkanske stijene, sitno kamenje raznih oblika i puno pijeska.
Zadnji uspon prema kampu se činio kao vječan, jer se penje strmom stazom, a kad god bismo podignuli glavu udaljenost bi bila ista. No i taj dio je završio i dolazimo u Barafu (4600 m) oko šest sati. Umorni čekamo da nam postave šator za večeru, a nakon toga se tjeramo da nešto pojedemo jer noćas je taj tren, trenutak kad krećemo na uspon prema Uhuru.
Poslije večere, odmah odlazimo na spavanje jer imamo samo par sati do polaska. Nervoza i uzbuđenost, znatiželja i strah, sve nam se to mota po glavi i želudcu...Hoćemo li uspjeti? Moramo!
FOTO Pogledajte cijelu fotogaleriju četvrtog dana uspona.
LINK Pratite dnevnik požeških alpinista od prvoga dana.
