Kamo idemo?
19.06.2011.
Dragutin Cesarić
Pregleda: 2652
Ilustracija: razvoj
(FOTO: Istockphoto.com)
Čitajući novu kolumnu iz Europe i komentare na istu, razmišljam što mi u stvari hoćemo, kako kao nacija gledamo na svijet i kako drugi gledaju na nas. Želimo li mi kapitalizam, socijalizam, demokraciju, vjersku državu, diktaturu, što? Možda mješavinu svega?!
Kad nam što odgovara
Mi bi htjeli kapitalizam kad se radi o otvaranju vlastitog biznisa, kupovini stanova ili auta na kredit, zarađivanju na burzi, a socijalizam kad se radi o školstvu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, naknadi za nezaposlene i svemu ostalom što bi država trebala financirati. Htjeli bismo biti EU kad gledamo Skandinavce i njihove lijepe gradove i uređenost društva, kad gledamo austrijska skijališta i engleski nogomet, kad se identificiramo s europskom poviješću i kulturom, ali kad se treba ponašati po pravilima iste te EU, kad nema više rodijaka, izmišljenih radnih mjesta u državnim službama, kad više nema države kao krave muzare u svakom pogledu, kad se treba suočiti s vlastitim greškama i zločinima, kad treba pokazati demokraciju i prema drugome i drugačijem, e onda više nismo za EU.
Balkanština
Onda se opet vraćamo u balkansko pleme koje ima svoje zakonitosti. Kad napravimo nešto loše, onda tražimo primjere velikih zemalja koje su pravile slične ili još gore greške kao da želimo reći, evo mama i tata rade to isto pa smijem i ja.
Jesmo li najgori na svijetu?! Pa normalno da nismo! Jesmo li najbolji? Ni blizu! Kakva će nam biti budućnost? Ovisi samo o nama. Nećemo valjda poput djeteta upirati prstom u drugog i govoriti on je gori od mene. Zašto ne bismo gledali dobre i loše stvari kod drugih, a uzimali samo dobre. Je li to zabranjeno, je li to nemoguće? Zar vi, ljudi moji, mislite da ako Amerikanci ubijaju u Iraku, to opravdava nas da i mi to radimo? Zar mislite ako se negdje protestira protiv džamija da i mi imamo opravdanje za isto, ako se u Vancouver-u razbije grad nakon utakmice, zar je to zeleno svjetlo da mi razbijemo Zagreb ili Split?
Evolucija društva
Naravno da ne postoji savršena i utopijska država u kojoj je sve bajno, ali poanta je da mi sazrijemo nakon svega što smo proživjeli u zadnjih dvadesetak godina, da shvatimo da je svijet pokvaren, licemjeran i nepravedan, ali da mi imamo svoj komadić zemlje u tom svijetu gdje možemo stvoriti svoj mali svijet u kojemu će svi biti slobodni, u kojem je bitno jedino jesi li čovjek ili nečovjek. Razmislite koliko je nebitno je li netko musliman, pravoslavac, gay, crnac, žut, Englez kad se radi o životu i smrti, kad se radi o proteku vremena i vječnosti, kad se radi o tsunamiju i potresu u Japanu koji briše cijele gradove pred sobom, kad nam zaprijeti asteroid ili zaraza nekom bakterijom za koju nemamo lijek.
Nažalost, ljudima uvijek treba neka katastrofa da uvide koliko energije i svog životnog vremena troše na mržnju, zavist, nerealne strahove i vlastite nesigurnosti, na analize i vaganje ja sam ovo, ti si ono, na osjećaj da će nas netko prevariti i da nam netko radi o glavi, na rasprave mrze li nas i koče Englezi i Nizozemci, a Vatikan i Njemačka vole. Ma nas ne treba biti briga za njih, mi glumimo da nas nije briga, a stalno su nam priče drugih u prvom planu.
Mi moramo shvatiti da sami imamo izbor u rukama. Hej ljudi, mi imamo moć pretvoriti ovu zemlju u raj ili pakao. Mi možemo odlučiti želimo li živote provoditi u blagostanju, miru, toleranciji, međusobnom uvažavanju i pomaganju ili želimo naše kratke ovozemaljske dane provesti u gorčini, zavisti, potisnutom bijesu, mrzeći, analizirajući, kamenujući, pljačkajući sami sebe i svoju budućnost.
Moja jedina želja je da kritična masa shvati da ona određuje da je svaki čovjek bitan, da nismo stoka koju vode i koja sluša naredbe ni od političara, ni od Amerikanaca, ni od Engleza, ni od homoseksualaca, muslimana, Srba, crkve, ni od koga. Od vas tražim samo da razmislite što zapravo želite, a znam da većina vas u dubini duše želi svojoj zemlji najbolje.
Bijeg iz manipulatorskih skuta
Prevarili su nas tuđini, prevarili su nas naši, ne smijemo dozvoliti da budemo uvučeni u niske i plitke igre kojima nas opterećuju da bi lakše manipulirali. Oslobodimo svoje umove, izađimo iz granica razmišljanja koje su nam nametnute kao nešto što se podrazumijeva, a nikad se nismo pitali zašto je to tako, pokušajmo biti bolji prema sebi, prema obitelji, prema susjedu, prema gradu, prema državi i prema svijetu. Pokušajmo se ponekad staviti u kožu drugog čovjeka, sagledati stvari iz njegove perspektive. Prije svega moramo raščistiti sa samima sobom.
Preobrazba
Okrenimo se svojoj podsvijesti, budimo iskreni prema sebi, priznajmo greške, izbacimo licemjerje i lažni moral iz svojih glava. Očistimo se sami pred sobom, a onda se okrenimo svom gradu i zemlji bez traženja izgovora i isprika u drugim ljudima i zemljama te započnimo proces preobrazbe. Jedino tako ćemo se uspjeti izboriti sa svim kontradiktornostima koje su u nama, jedino tako ćemo ostati mentalno zdravi i imati unutarnji mir i ravnodušnost prema glupostima koje su nam sad glavna preokupacija.
Ako uspijemo, postat ćemo ono o čemu maštamo, najsretnija i najrazvijenija zemlja na svijetu, a to neće nitko ni znati osim nas samih.
