Kamo idemo?

Ilustracija: razvoj
(FOTO: Istockphoto.com)

19.06.2011. | Dragutin Cesarić
Pregleda: 2652

Čitajući novu kolumnu iz Europe i komentare na istu, razmišljam što mi u stvari hoćemo, kako kao nacija gledamo na svijet i kako drugi gledaju na nas. Želimo li mi kapitalizam, socijalizam, demokraciju, vjersku državu, diktaturu, što? Možda mješavinu svega?!

Kad nam što odgovara

Mi bi htjeli kapitalizam kad se radi o otvaranju vlastitog biznisa, kupovini stanova ili auta na kredit, zarađivanju na burzi, a socijalizam kad se radi o školstvu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, naknadi za nezaposlene i svemu ostalom što bi država trebala financirati. Htjeli bismo biti EU kad gledamo Skandinavce i njihove lijepe gradove i uređenost društva, kad gledamo austrijska skijališta i engleski nogomet, kad se identificiramo s europskom poviješću i kulturom, ali kad se treba ponašati po pravilima iste te EU, kad nema više rodijaka, izmišljenih radnih mjesta u državnim službama, kad više nema države kao krave muzare u svakom pogledu, kad se treba suočiti s vlastitim greškama i zločinima, kad treba pokazati demokraciju i prema drugome i drugačijem, e onda više nismo za EU.


Balkanština


Onda se opet vraćamo u balkansko pleme koje ima svoje zakonitosti. Kad napravimo nešto loše, onda tražimo primjere velikih zemalja koje su pravile slične ili još gore greške kao da želimo reći, evo mama i tata rade to isto pa smijem i ja.

Jesmo li najgori na svijetu?! Pa normalno da nismo! Jesmo li najbolji? Ni blizu! Kakva će nam biti budućnost? Ovisi samo o nama. Nećemo valjda poput djeteta upirati prstom u drugog i govoriti on je gori od mene. Zašto ne bismo gledali dobre i loše stvari kod drugih, a uzimali samo dobre. Je li to zabranjeno, je li to nemoguće? Zar vi, ljudi moji, mislite da ako Amerikanci ubijaju u Iraku, to opravdava nas da i mi to radimo? Zar mislite ako se negdje protestira protiv džamija da i mi imamo opravdanje za isto, ako se u Vancouver-u razbije grad nakon utakmice, zar je to zeleno svjetlo da mi razbijemo Zagreb ili Split?

Evolucija društva

Naravno da ne postoji savršena i utopijska država u kojoj je sve bajno, ali poanta je da mi sazrijemo nakon svega što smo proživjeli u zadnjih dvadesetak godina, da shvatimo da je svijet pokvaren, licemjeran i nepravedan, ali da mi imamo svoj komadić zemlje u tom svijetu gdje možemo stvoriti svoj mali svijet u kojemu će svi biti slobodni, u kojem je bitno jedino jesi li čovjek ili nečovjek. Razmislite koliko je nebitno je li netko musliman, pravoslavac, gay, crnac, žut, Englez kad se radi o životu i smrti, kad se radi o proteku vremena i vječnosti, kad se radi o tsunamiju i potresu u Japanu koji briše cijele gradove pred sobom, kad nam zaprijeti asteroid ili zaraza nekom bakterijom za koju nemamo lijek.

Nažalost, ljudima uvijek treba neka katastrofa da uvide koliko energije i svog životnog vremena troše na mržnju, zavist, nerealne strahove i vlastite nesigurnosti, na analize i vaganje ja sam ovo, ti si ono, na osjećaj da će nas netko prevariti i da nam netko radi o glavi, na rasprave mrze li nas i koče Englezi i Nizozemci, a Vatikan i Njemačka vole. Ma nas ne treba biti briga za njih, mi glumimo da nas nije briga, a stalno su nam priče drugih u prvom planu.
 
Mi moramo shvatiti da sami imamo izbor u rukama. Hej ljudi, mi imamo moć pretvoriti ovu zemlju u raj ili pakao. Mi možemo odlučiti želimo li živote provoditi u blagostanju, miru, toleranciji, međusobnom uvažavanju i pomaganju ili želimo naše kratke ovozemaljske dane provesti u gorčini, zavisti, potisnutom bijesu, mrzeći, analizirajući, kamenujući, pljačkajući sami sebe i svoju budućnost.

Moja jedina želja je da kritična masa shvati da ona određuje da je svaki čovjek bitan, da nismo stoka koju vode i koja sluša naredbe ni od političara, ni od Amerikanaca, ni od Engleza, ni od homoseksualaca, muslimana, Srba, crkve, ni od koga. Od vas tražim samo da razmislite što zapravo želite, a znam da većina vas u dubini duše želi svojoj zemlji najbolje.

Bijeg iz manipulatorskih skuta

Prevarili su nas tuđini, prevarili su nas naši, ne smijemo dozvoliti da budemo uvučeni u niske i plitke igre kojima nas opterećuju da bi lakše manipulirali. Oslobodimo svoje umove, izađimo iz granica razmišljanja koje su nam nametnute kao nešto što se podrazumijeva, a nikad se nismo pitali zašto je to tako, pokušajmo biti bolji prema sebi, prema obitelji, prema susjedu, prema gradu, prema državi i prema svijetu. Pokušajmo se ponekad staviti u kožu drugog čovjeka, sagledati stvari iz njegove perspektive. Prije svega moramo raščistiti sa samima sobom.

Preobrazba

Okrenimo se svojoj podsvijesti, budimo iskreni prema sebi, priznajmo greške, izbacimo licemjerje i lažni moral iz svojih glava. Očistimo se sami pred sobom, a onda se okrenimo svom gradu i zemlji bez traženja izgovora i isprika u drugim ljudima i zemljama te započnimo proces preobrazbe. Jedino tako ćemo se uspjeti izboriti sa svim kontradiktornostima koje su u nama, jedino tako ćemo ostati mentalno zdravi i imati unutarnji mir i ravnodušnost prema glupostima koje su nam sad glavna preokupacija.

Ako uspijemo, postat ćemo ono o čemu maštamo, najsretnija i najrazvijenija zemlja na svijetu, a to neće nitko ni znati osim nas samih.



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Jeste li zadovoljni rezultatima Izbora?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI