Gdje god pogledam - guzice, ne sise
26.02.2013.
Marko Barčan
Pregleda: 18560
Bazen hostela
(FOTO: Marko Barčan)
Santa Marta... Puno je razloga za posjetiti taj najstariji grad u Kolumbiji, jednu od najvažnijih kolumbijskih luka te mjesto gdje je skončao osloboditelj Simón Bolívar. Ipak, možda se ono najzanimljivije krije u okolici samoga grada.
Na svega 3 km udaljenosti nalazi se Taganga, gradić s lijepim plažama i zanimljivim noćnim životom. U petodnevnom pješačenju u touru čija je cijena 330$ dolazi se u “izgubljeni grad” Ciudad Perdida, kolumbijski Machu Picchu. Planina Sierra Nevada de Santa Marta je najviši obalni planinski lanac na svijetu koji će se na samo 42 km od obale Karipskog mora izdignuti na 5.770 m i predstaviti najviši vrh Kolumbije. Vrhovi prekriveni snijegom dok će samo par kilometara dalje u gradu tijekom cijele godine pržiti 25 do 37 stupnjeva Celzijusa. Ili pak 34 km udaljen Nacionalni park Tayrona, razlog mog posjeta, prašuma s prekrasnom stjenovito pješčanom obalom i još jednim izgubljenim gradom.
Živimo tjedan dana u Santa Marti. Ali baš živimo, u hostelu La Brisa Loca što bi u prijevodu bilo “ludi povjetarac”. U hostelu me dočekalo iznimno ljubazno osoblje koje ima odgovor na sve što vas zanima. Spona su na svaku lokaciju. Caffe bar na katu, tri puta dnevno happy hour i što je najvažnije, ovdje ima ljudi, mnoštvo putnika sličnih meni. Da, tu je i pivo za dobrodošlicu i dok pijem prelazim pogledom preko bazena i čitam bazenska pravila. Pod prvo kaže; “If you have sex in the pool, use protection”, a s drugim se nadovezuje “Do not stick anything in the jet, especially your dick. Mike will explain.” Dovoljno ‘kul’ da si zamisliš u glavi da bi ovo mogla biti prava mala Sodoma i Gomora.
Ona i on velikom loptom igraju neku vrstu odbojke uvečer u bazenu. Iako nisam tip koji zijeva na grudi, igrom slučaja dok sam sjedio za stolom i surfao internetom kraičkom oka spazih njezine ‘lopte’. Nije da ne upadaju u oči, no iz kakve moguće hipnoze trgne me zvono uz dernjavu lokalnog barmena “Happy hour!!!” 20h... Bar je moja solucija i sjedam upravo do njih... Svi nekako razmjenjuju one početne informacije “tko si, gdje ideš i što radiš?” pa tako i mi. Ja sam da podsjetim, za njih sve, mladi pisac iz Hrvatske... Ova priča mi već ide dosta dobro na engleskom i španjolskom, a sve bolje igram i tu zamišljeno promišljenu ulogu... Oni su iz Čilea, Evelyn i Pedro te prekosutra idu za Parque Tayrona, a padaju i prvi dogovori da bi mogli skupa. Pedro je njezin prijatelj, pa iako imam i ja prijateljica suprotnog spola, u početku sam ovo uzimao s rezervom. Pusti priče stari... Nakon dva dana provedenih u njihovom društvu, jedan izlazak i zajednički posjet plaži u Tagangi upoznao sam dobar dio njihovih zemljaka. Mari, Javiera, Rodrigo samo su neki od njih... Ako je i u Čileu ovako, radi se o susretljivom narodu, a lijepe djevojke nisam mogao ne opaziti. No, da u maniri nekog leptira ne bih letio s cvijeta na cvijet, pa u tom letu ostao gladan peluda, odlučujem se na prvi izbor, Evelyn. Bilo je možda ljepših, ali to su ukusi te procjene onog momka koji napravi zajeb kad odabere najbolju od tri prijateljice...
Kad bismo promišljali malo o Latinoamerikanama, dobivam već pomalo tu širu sliku. Generalizirati bi bilo izuzetno glupo... Ali evo jedne generalne zanimljivosti. Žene su ovdje malo možda drugačije i slobodnije. No, zanimljivo je to da je njima topless društveno neprihvatljiv i na svim Karipskim plažama nisam to našao. Druga ‘krajnost’ su tanga gaćice s kojima se velika većina Latinoamerikanki ponosno šeta plažom. Izgleda to sexy. No, gole guzice ili gole grudi? Ne znam što je više otvoreno i razmišljam o tome već danima. Pokušam riješiti tu dilemu uz pivo i rum, ali ne ide. Ne ide, ne ide...
