Švicarska - raj i za mljekare i za krave
20.08.2017.
M.M./agroklub.com
Pregleda: 10923
Krave
(FOTO: Google)
Iako se u posljednjih pola stoljeća tradicionalna alpska poljoprivreda uvelike promijenila, jedno je ostalo isto. Svakoga ljeta na ispašu u Alpama slije se švicarsko nacionalno blago - 120 tisuća krava, 350 tisuća teladi, 220 tisuća ovaca i 20 tisuća koza. Dosta sunca i izdašne oborine, ali i raznolikost flore na tamošnjim pašnjacima čine alpsko mlijeko bogatije vitaminima i boljeg okusa od onoga iz dolinskih dijelova Alpa, piše novinar Dragan Nikolić za HRT blog.
Ne iznenađuje stoga što prosječni Švicarac popije 70 litara mlijeka godišnje (233 čaše), a u gradovima je moguće kupiti svježe mlijeko 24 sata na dan, svih sedam dana u tjednu (u Zürichu je jedan takav aparat postavljen nakon što je novac za start-up skupljen crowdfundingom)!
Subvencije na osnovi površine pašnjaka
Od 2014. vlasnici krava u Švicarskoj ne dobivaju subvencije po grlu (jedno može vrijediti od 2.000 do 2.500 švicarskih franaka) već na osnovi površine pašnjaka. Istina, plaća se tzv. naknada za dobrobit životinja(još od 1981. u Švicarskoj je zabranjeno, primjerice, držanje kokoši nesilica u kavezima za proizvodnju jaja), ali ne samo za krave...
Izravna plaćanja države poljoprivrednicima, ne za proizvodnju već za brigu o okolišu održavanjem krajolika tj. pašnjaka (seljaci zapravo obavljaju nešto što je javni interes, plaćeni su za tzv. usluge u ekosustavu), jedan su od ključnih elemenata švicarske poljoprivredne politike. Švicarska inače ima jedne od najviših poljoprivrednih subvencija na svijetu.
Plodno tlo i pitka voda za buduće generacije
Godine 1996. Švicarci, svjetski prvaci izravne demokracije, na jednom od svojih nadaleko poznatih referenduma s tri četvrtine glasova za odlučili su dodati u Ustav članak o multifunkcionalnoj i održivoj poljoprivredi! Ustav kaže da ona mora jamčiti opskrbu stanovništva hranom, očuvanje prirodnih resursa (proizvodnja mora biti ekološka, takva da budućim generacijama ostavi u nasljeđe plodno tlo i pitku vodu), brigu o krajoliku i poticanje decentralizirane naseljenosti (Alpe zahvaćaju 60,2 posto švicarskog teritorija, ali u njima živi samo trećina svih švicarskih poljoprivrednika).
Švicarska uvozi 40 posto potrebne hrane. Ali uvozne restrikcije i visoke carine štite cijenu mnogih tradicionalnih švicarskih proizvoda (govedina je najskuplja u švicarskim mesnicama, kilogram stoji oko 65 CHF). Jedan je i alpski sir (takvo ime nosi samo onaj kod kojega su i mlijeko i sir proizvedeni u Alpama), koji je postao nadaleko poznat još u 17. i 18. stoljeću. Svake godine proizvede ga se 200 tona.
Izvor: agroklub.com
