"Svađamo se svaki dan, naravno. Kakva bi to ljubav bila kad se ne bi svađali", šaljivo je odgovorio Stjepan Čondić na upit posvađa li se ponekad sa suprugom Ankom s kojom je u braku punih 50 godina.
- Nakon svađe ja prvim popustim, ljutim se najduže jedan sat. Ona je tvrđa, ljutila bi se i dva dana da je do nje" – dodao je uz smijeh.
Anka i Stjepan svoj zlatni pir proslavili su u krugu obitelji danas, na blagdan sv.Fabijana i Sebastijana, a prije toga su obnovili bračne zavjete u istoimenoj kapelici u Kadanovcima na misi koju je služio pleternički župnik Antun Ćorković.


- Upoznali smo se 1965.godine radeći kao sezonci u Istri, u jednom mjestu kraj Labina, a vjenčali smo se na današnji dan u Cisti Velikoj. Ja sam Dalmatinka. I njegovi vuku korijene iz Dalmacije, ali su još u onom ratu doselili u Slavoniju. Sjećam se, bilo je snijega toga dan,a a snijeg nas je dočekao i drugog dana kada smo vlakom došli u Pleternicu. Pješice smo išli do kuće prteći ga – prisjetila se Anka.
Kada su se ženili ni Anka ni Stjepan nisu bili imućni. U 50 godina zajedničkog života mnogo toga su stekli, ponajprije, kako kažu, obitelj na koju su ponosni. Imaju sina Roberta i kćer Mariju, unučad Antoniju, Mateja, Stjepana, Franju, Jelenu, Anamariju, Valentina i Ivana te praunučad Valentina, Anđelinu i Nikol.


- Roditelji su nas uvijek učili na red, rad i disciplinu, a posebno su isticali kako je poštenje kod čovjeka najvažnije. Naravno, i vjera u Boga. I mi to nastojimo prenijeti na našu djecu – kazao je Robert.
- Bili su i još su najbolji roditelji, mnogo su se žrtvovali za nas. Otac je uvijek puno radio, a mama je držala sve uglove u kući u duhovnom smislu. Naučila nas je koliko je vjera bitna za svakog čovjeka i to mi je osobno u životu puno pomoglo – dodala je Marija.
Vjera je, kažu Anka i Stjepan, i njima pomogla u životu koji nije uvijek bio lagan.
- Oca nisam upoznao, ubili su ga u ratu ovdje u Pleternici kad se crkva rušila. Naša kuća je bila mala i stara, hrane malo. I mater mi je uvijek govorila: pazi samo da i ti ne budeš siromašan. Radio sam puno, napravio jednu kuću, pa drugu, treću...i tako radeći i brineći za obitelj, prošlo je evo 50 godina. Ne znam kad prije – rekao je Stjepan.


- Nije uvijek bilo lako, ali bili smo mladi i nekako smo sve lakše podnosili. Ja sam od moje majke koja je bila veliki vjernik, naučila koliko je to važno u životu i tako sam odgajala djecu. Danas se mladi lako razvode i ne vode brigu o tome da su dali zavjet kod vjenčanja da će biti zajedno i u dobru i u zlu, i u radosti i u tuzi. Mi smo tako bili, uvijek zajedno, evo već 50 godina. I bilo nam je lijepo – kazala je Anka.

