Judine škude

Ilustracija: zadužiti se ili ipak ne?
(FOTO: Antonio Bronić VLM/PIXSELL)

04.08.2011. | Dragutin Cesarić
Pregleda: 9694

Činjenica: od 23 - 24 milijarde kuna hrane u prometu, 16 milijardi je iz uvoza, a Slavonija propada.

Hrvatske banke, naravno pod navodnicima, jer 95 % „hrvatskih“  banaka je u stranom vlasništvu. Kako i zašto je do toga došlo da smo banke koje smo sanirali sa 84 milijarde kuna, a prodali za 5, vjerojatno je pitanje za milijun dolara, a možda i za sud. Time smo izgubili puno toga, a najvažnije od svega moć odlučivanja o svojoj sudbini.

Nijedna strana banka neće poslovati po principu najboljeg za Hrvatsku i njeno gospodarstvo, već najboljeg za svoju zemlju i njeno gospodarstvo. Sve „hrvatske“ banke izvlače dobit iz naše zemlje i ne pada im na pamet financirati hrvatsku proizvodnju i preradu hrane ili bilo koju industrijsku granu koja bi im mogla konkurirati.


Da imamo svojih nekoliko banaka, profit tih banka bi se mogao vraćati u naše gospodarstvo i pozitivni krug se zatvara. Drugo, strane banke raspolažu sa sredstvima domaćih štediša, a da ih nitko ne može ni pitati kamo ta sredstva usmjeravaju. Još gore od toga, te strane banke mogu usmjeravati naše gospodarstvo kamo njima odgovara na način da mogu odrediti koga će kreditirati za neke gospodarske aktivnosti, a koga ne. Imaju novac, imaju moć.


Činjenica: hrvatske banke u prvih šest mjeseci ove godine ostvarile su čistu dobit od 2,14 milijardi kuna, što je gotovo 400 milijuna kuna više nego u istom razdoblju lani.

Cjelokupna vanjska trgovina i sav novac koji u državu ulazi ili izlazi ide preko stranih banaka. Sve financijske transakcije države, gradova, općina i građana idu preko tih banaka, a one na svemu uzimaju dio. Pravila igre i uvjete po kojima se sve odvija, određuju same banke.

Svatko od nas prima plaću preko banke i ima karticu tekućeg računa, a sve se to plaća. To je samo jedan mali primjer onoga o čemu govorim i na svim drugim razinama. Zemlje vlasnice naših banaka imaju izravne koristi od svake kune koja prođe kroz naš bankarski sustav, a Hrvatska nema nikakve koristi jer, naravno, nema svoju banku. Za ne povjerovati.

Činjenica: u prvih šest mjeseci ove godine usporen rast kredita, a povećana dobit. Kako?

Lako. U odnosu na prošlu godinu, kuna je oslabila u odnosu na euro i švicarski franak (što svi dobro znamo), a kamatne stope su i dalje ostale visoke. S duge strane, puno više su smanjili svoje troškove za kamate koje daju, tj. puno su više smanjili kamate na oročenu štednju građana, nego što su smanjili kamatu na kredite. Iz ovoga proizlazi da banke imaju dobrano prostora za smanjivanje kamata na sve kredite, ali o tome odlučuju samo banke.

One će smanjiti kamate drastičnije, jedino ako izračunaju da će imati više štete od nenaplaćenih kredita, nego koristi od daljnjeg ubiranja profita na visokim kamatama. Zasad se ne odlučuju na to jer očito da još uvijek ubiru dobru lovu. Tu ne pomaže ni Jadranka, ni Domagoj Ivan, ni Martina jer oni ni nemaju ovlasti utjecati na banke kojima je bitna samo matematika i omjer zarade na određeni rizik.

Jedini koji tu nešto može je guverner Rohatinski koji jedini ima pravo oduzeti licencu bankama koje se ne ponašaju onako kako se ponašaju u matičnim državama. Narodna banka odgovara i za svoj rad račune podnosi Saboru, a ne Vladi. Pošto im je narodna banka i dala licencu, dosad je nije uzela, a Sabor nikad nije naložio bilo kakvu analizu rada banaka, sumnjam da i hoće. Sve je jasno.

Štovanje zlatnog teleta

Iz svega gore navedenog, vidi se kako smo kao građani naivni i neinformirani. Niti smo preispitivali politiku i političare koji su doveli do trenutnog stanja, niti smo preispitivali sami sebe, svoje želje i mogućnosti.
Zagrizli smo udicu odmah i do kraja. Banke su nam ponudile kredite za potrošnju,  ne za razvoj i proizvodnju, a i ono što smo mogli učiniti s pokretanjem bilo kojeg oblika poduzetništva preko kredita, odbacili smo nauštrb sad i odmah novih stanova, njemačkih automobila, talijanskog namještaja, nepotrebne garderobe, ljetovanja i skijanja. Odbacili smo boga i počeli štovati zlatno tele.

Strani bankari se smiju i trljaju ruke od sreće jer već godinama crpe zlatnu žilu po kamatama nekoliko puta većim nego u matičnim zemljama, nameću sredstva osiguranja u obliku nekretnina, životnih osiguranja i jamaca, a mi to sve halapljivo gutamo i tražimo još. Mora da na kojekakvim međunarodnim sastancima gledaju u nas s nevjericom i govore jedni drugima, daj snimaj ove što rade da mogu pokazati kod kuće.

Tragedija.

Političarima smo dozvolili da nam unište svaku proizvodnju pa i onu hrane za koju imamo sve preduvjete. Tu nismo mi građani u potpunosti krivi jer su nas varali dok se ratovalo, u miru su zataškavali dogovore i pregovore, a izlazili su nam s gotovim stvarima. Naša greška je što ih nismo kaznili ni kad smo to shvatili, već smo potisnuli govorkanja i crne prognoze, okrenuli se na drugu stranu i nastavili po starom.

Nasuprot tome, apsolutno je naša greška što se ni o čemu nismo informirali, što neke stvari zapravo nismo željeli znati, krivi smo što smo pristali na bankarske uvjete bez obzira na cijenu, krivi smo što nismo računali koliko ćemo zapravo novca vratiti nakon 10, 20, 30 godina, što smo kredit uzimali po sistemu rata mi je tolika, plaća tolika, mogu to podnijeti.

Krivi smo što ne čitamo mala slova, što ne razmišljamo kakve su nam mogućnosti i gdje ćemo mi i naša obitelj biti za 10, 20 ili 30 godina, krivi smo što mladi razmišljaju samo kako će kad i ako dobiju stalno zaposlenje odmah uzeti kredit, što se ljutimo kada nas u rati ograničavaju na trećinu ili polovicu plaće jer mi bi najradije ratu na cijelu plaću, a živjet ćemo od ženine ili muževe.

Na kraju jedno je sigurno, kredit će i nakon 10, 20, 30, 40 godina i dalje jedini zasigurno biti tu. Nas ili nekog od naših možda i ne bude. Bez puno razmišljanja, sa smiješkom na licu smo potpisali ropstvo na cijeli radni vijek, izgubili smo slobodu kretanja, davanja otkaza, biranja načina na koji želimo živjeti, izgubili smo slobodu življenja bez pravog pitanja da li nam to ropstvo stvarno treba ili smo mogli i nekako drugačije.

Presuda: nisu krivi zato što su prodali slobodu, već su krivi jer su samovoljno platili ropstvo.

Sretno i živjeli!



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI