Imaju puno djece, vrijedni su i složni: ¨Ništa nam ne nedostaje¨
15.08.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 18456
Dio obitelji Ament iz Jakšića
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Hodočašće u povodu blagdana Velike Gospe u Voćinu je danas okupilo obitelji s mnogo djece. Svečanu misu je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, nakon nje je organizirana procesija s Gospom voćinskom, a potom i druženje. Između ostalih, tu su se našle obitelj Ament iz Jakšića sa sedmero djece i požeška obitelj Černušak s desetero djece. Uz puno rada, ljubavi i odricanja žive složno i pristojno što i puno manjim obiteljima danas teško polazi za rukom.
- Vjenčali smo se 1995. godine i danas imamo sedmero djece, živimo skromno i ništa nam ne nedostaje. Dvoje djece je završilo srednju školu, jedan se zaposlio. Troje ih ide još u školu, a ove godine će im se pridružiti Rafaela koja kreće u prvi razred. Bez sloge i ljubavi nema života. Lakše nam je s njima nego nekome s dvoje djece. Mama samo kuha, pegla i čisti po cijeli dan, ali svi su dobro odgojeni i pomažu. Dobri su u školi, jedni drugima pomažu kad treba učiti - kažu Ivana i Rudolf Ament.
Oboje su pritom zaposleni kako bi mogli prehraniti deveteročlanu obitelj.
- Radimo jutro duhana, imamo nešto kukuruza, držimo svinje za sebe to nam dosta pomogne. Uz to sam zaposlen u Hrvatskoj vojsci, uz plaću pomognu malo i roditelji, tako da ne ovisimo ni o kome. Zna biti nesuglasica između djece, ali kako kažu: "Dok kobac dođe, pilići utihnu". Imamo autoritet, bez toga se ne može. Mogu vam reći da djeca nisu zahtjevna, sve kreće od odgoja. Zadovoljni smo time koliko imamo i to je to - dodaje Rudolf.
- Kad smo išli na pripremu za brak, pričali smo s fratrom. Rekao sam mu da mi je brat poginuo u ratu, a on mi je rekao "Dvoje za sebe, dvoje za brata", ali ispalo je više - objašnjava uz smijeh Rudolf.
Robert i Jasna Černušak imaju čak 10-ero djece. Obiteljski automobil im je kombi, a morat će uskoro nabaviti još jedan jer djeca rastu. Robert radi u HEP-ovom nastavno-obrazovnom centru, a povremeno nalazi i dodatni posao da prehrani obitelj. Jasna je kućanica s punim radnim vremenom.
- Uz Božju pomoć smo prihvatili taj blagoslov. Bilo nam je bitno samo da je zdravlja i ljubavi, a u našoj obitelji toga uopće ne nedostaje. U kući nam nikad nije dosadno. Svi imaju svoje obaveze. Veći pomažu od škole do posla. Svi su vrlodobri i odlični učenici. Ove godine imamo šestero đaka, ali imamo vremena i za sebe. Suprug i ja često idemo u šetnju gradom, obično navečer kad manja djeca zaspu. Veća tada imaju obaveze poput spremanja sobe ili gledaju televiziju. Od zajedničkih aktivnosti najdraži nam je nogomet. Budem im sudac i vratar pa se prekrijem rukama kad pucaju prema meni, a djeca se smiju. Obavezno su tu nekakve aktivnosti, zajedno uređujemo naš kamenjar. Sve radimo u slozi. Nekad zna biti i "Neću", ali kasnije kažu "Idem pomoći mami". Nema tu muškog i ženskog posla. Kad su svi vrijedni, nema problema - kaže Jasna Černušak.
- Dosad još nismo nikoga tražili pomoć. Ove godine sam prvi put poslao pismo Gradu jer imam toliko školaraca, ali nisam dobio odgovor. Sve uspijemo pokriti svojim radom, malo više treba i truda i žrtve, ali nađemo vremena za sve i za odmor i za obitelj. Kad se dobro rasporedi, sve se može. Blagdanom nikad ne radimo - kaže Robert Černušak.
Ipak, obitelj Černušak ima i poruku - nije to za svakoga.
- Prije sam bila uvjerena da je to za svakoga ako imaš dovoljno ljubavi za svoju djecu, ali potrebno je puno više. Potrebna je neka materijalna sigurnost, ozbiljnost i sve ostalo - kaže Jasna. - Svaki dan je nova radost. Nekad je i malo teže, ima situacija i kad je ovako i kad je onako, ali uz ljubav, slogu i dogovor se sve može - nadopunjuje je Robert.
