Neaktivnost i debljina uzrokuju skoliozno držanje
23.11.2013.
Lidija Galić
Pregleda: 10821
Sastanak dječjih ortopeda u Požegi
(FOTO: Lidija Galić)
Neaktivnost i sjedalački način života najčešći su uzrok skolioznog držanja kod djece, posebice adolescenata. O tome je danas bilo riječi i na sastanku Hrvatskog društva za dječju ortopediju održanom u Požegi.
Teme sastanka bile su displazija kukova i skolioza, a 50-ak liječnika iz cijele Hrvatske te susjedne Bosne i Hercegovine razmijenili su iskustva u prevenciji i liječenju ovih bolesti.
- Početkom 90-ih godina krenuli smo s probirom djece na displaziju kukova u tek novorođene djece. Imamo odličnu suradnju s pedijatrima i niti jedno novorođenče ne ode iz naše bolnice, a da nije napravljen screening kukova. U početku smo imali dosta velik broj djece koja su imala nerazvijene ili iščašene kukove. Posljednjih nekoliko godina mi takve djece više nemamo što znači da je itekako važno djelovati u prvoj fazi kada je je liječenje jednostavnije, a posljedice daleko manje – pojašnjava Damir Matoković, ortoped u požeškoj bolnici.
Dodaje da je od ukupnog broja novootkrivenih bolesnika oboljelih od skolioze u našoj županiji, u pet do deset posto slučajeva potrebno ozbiljnije liječenje poput operativnih zahvata. Ostali se uglavnom liječe pomoću ortroza.
- Probir skolioze radi školska medicina i on je u Hrvatskoj izvrstan. Potrebno je jedino poboljšati tzv. konzervativno liječenje jer je najnovija studija dokazala da liječenja steznjacima itekako djeluju u liječenju skolioze. Važno je pažljivo promatrati populaciju od deset do dvanaest godina, a posebno djevojčice kod koji se iskrivljenja kralježnice javljaju najčešće upravo u toj dobi. Preventivna je medicina u cijeloj priči itekako važna - pojašnjava . doc. dr. sc. dječje ortopedije Tomislav Đapić.
Dodaje da je uloga roditelja vrlo važna jer oni moraju biti potpora djeci koja nose ortopedske aparate. Vježbe koje djeca dobivaju u školi zbog skolioznog držanja mogu pomoći razvijanju mišića i ispravnom držanju.
- Djeca se danas sve manje kreću i sve više vremena provode pred računalima. Imaju više bolova u križima nego što su to imala djeca prije dvadesetak godina. Osim neaktivnosti dodatni su problem nekvalitetna ishrana i debljina – zaključio je Đapić.
