Savio se ružmarin diki za šešir
17.06.2012.
Željko Lukić
Pregleda: 19335
Slavonski šešir
(FOTO: alilovci.blog.hr)
Popularno pokrivalo za glavu, šešir ili klobuk, mijenjao se u gradu s modom, a u selu je stoljećima isti, no jedni i drugi su danas rijetkost.
Sjeća li se netko malenog izloga u Mesničkoj ulici u kome se nalazilo nekoliko muških šešira? Tu je bio posljednji šeširdžija u Požegi i nema ga više, otprilike od početka 80-tih godina Rijetko ćemo danas vidjeti i šešir na muškoj glavi – nose ga uglavnom fiškali (odvjetnici), političari, snobovi… možda zato što misle da time pokazuju da je pod njima više pameti. Vidimo u gradu i poneke „dame“ s tim pokrivalom za glavu, a koliko im pristaje - bolje da ne komentiram.
Šeširdžija (Foto: Arhiv)
Seljaka, pak, s tradicionalnim šeširom može se vidjeti najčešće samo kao folkoraša u narodnoj nošnji. Čini se da ih sve manje nose čak i lovci kojima je služio za kićenje lovačkim znamenjem, a čak se slamnati na kupalištima povukao pred drugim laganim pokrivalima glave. Uglavnom se radi o svakovrsnim „šiltačama“.
A još 50-tih i 60-tih godina 20. stoljeća naši odrasli Slavonci su ih masovno nosili i u gradu i u selu (iako su se gradski i seoski dosta razlikovali) tako da se na fotografijama s visine velikih skupova i ne vidi gola glava.
Popularnost šešira između dva svjetska rata na ovim prostorima vidi se u požeškim novinama gdje požeške šeširdžije (klobučari) reklamiraju šešire „najnovije mode za dame i gospodu“. U selima je također bilo klobučara koji su ih proizvodili za suseljane i vašare. Možda još poneki takav se nađe samo u istočnoj Slavoniji.
Muški šešir u gradu mijenjao se kroz stoljeća – od cilindra, preko „halbcilindra“ do onih sa širokim ili uskim obodom. Tradicionalni seoski ostao je gotovo isti: crne boje, često s trobojnicom ili samo s jednobojnom trakom. Takav šešir je nakratko pokrio jednu od najuglednijih glava svijeta – pape Ivana Pavla II kad je boravio u Slavoniji.
Papa prilikom posjeta Slavoniji stavio slavonski šešir (Foto: IKA)
U selu su šešire odavno zamijenile jeftine plitke „šiltače“ od sintetike a u novije vrijeme i one duboke koje nose i stari i mladi. Pokrivala za glavu ima svakakvih, pa i ružnih poput obrnutog cvijetnjaka što ne spadaju niti među šešire niti među kape.
Zimi se mnogo rjeđe nego nekada nose čak i šubare, nekada popularne u mnogo verzija. Šezdesetih godina su djeca štitila glavu od hladnoće kapama s umjetnim krznom koje su se vezale ispod brade, a ljeti su se često nosili slamnati šeširi. Na ta vremena kada je šubara bila zimski, a šešir ljetni odjevni predmet podsjeća stara izreka: „Lahko ti je poznati budalu: zimi nosi šešir, a ljeti šubaru“ (u drugoj verziji spominje se obuća: „lahko ti je poznati budalu: ljeti nosi čizmu, a zimi sandalu“).
Tradicionalne pjesme često spominju kape i šešire: prastara „Savio se ružmarin diki za šešir“, pa ona Antuna Nikolića - Tuce „Kapo moja poderana stara, nisi više za mene bećara..“, ili Pejakovićeva „Meni kažu da sam bećarina, što ja nosim šešir na očima“. Brojne su i narodne izreke: „Čizma glavu čuva, a kapa ju samo pokriva“, „Ne možeš ludom kapu skrojit kad maše glavom“, (za čovjeka koji nikoga ne sluša) „Vesel je konda mu se njetko posro u šešir“, (za ljutita čovjeka) itd. Postoji i prezime Klobučar kao spomen na nekada ugledno zanimanje.
Seljaci bez šešira (Foto: Arhiv)
Prije je bio teško zamisliti Slavonca bez šešira kao i Meksikanca bez sombrera. Kako i zašto je možda najpoznatije svjetsko pokrivalo za glavu i simbol Slavonije relativno brzo nestalo s naših sokaka i trgova? Vjerojatno je tomu razlog sve veća motorizacija, komocija i praktičnost (teško je danas naći u javnim prostorijama čak i vješalice za odjeću), masovno nošenje jakni s kapuljačama, pojava drugačijih jeftinijih pokrivala za glavu među kojima vode duboke „šiltače“ ( tzv. bejzbol kape), a valja tomu dodati da proces izrade pravoga pustenog šešira nije ni brz ni jednostavan, pa tako ni jeftin (ne bih htio zamarati čitatelje detaljima o tome).
Obzirom da je crni seoski šešir jedan od vodećih simbola Slavonije, osim kod folkloraša i u suvenirnicama, u novije vrijeme viđamo ga i kao političku reklamu i u saborskim klupama.
