Od Neferovićevog ʺFestival Festivalaʺ do Glavićeve ʺnove vizijeʺ: Može li se vratiti stara slava Zlatnih žica Slavonije?

FOTO: Aurea fest press

7.7.2022. | 15:45 | Ante Mandarić
Pregleda: 3144

Vraćaju se Zlatne žice Slavonije, pompozno je odzvonila medijskim eterom vijest o povratku nekad uglednog požeškog festivala koji je iznjedrio mnoga velika imena tamburaške glazbe. Nametnuti Aurea Fest ne samo da nikad nije prihvaćen od strane Požežana, nego je svojim jeftinim kopiranjem tuđih festivala i manifestacija degradirao slavonsku tradiciju i sve ono što Požegi služi na diku. U prilog tome idu i oni bezidejno nabacani kišobrani u Pješačkoj zoni koji ama baš nikakve veze sa Slavonijom, šokadijom i tamburaškom pjesmom nemaju.

Nakon nedavnog fijaska s Ivanjskim krijesom kada smo umjesto krijesa imali logorsku vatricu, strah nas je i pomisliti što bi ovogodišnje Zlatne žice Slavonije mogle iznjedrit.  Istu problematiku nedavno je aktualizirao i bivši požeški gradonačelnik Zdravko Ronko, koji se za vrijeme svojih mandata pokazao kao vrsni poznavatelje požeške povijesti te je sve dijelove slavonskih običaja i tradicije nastojao sačuvati od zaborava koristeći upravo Zlatne žice Slavonije kao trpezu na kojoj se ogledalo svo bogatstvo baštine.

Njegov status prenosimo u cijelosti:


Ponukan nedavno održanom press-konferencijom gradonačelnika i novog organizacijskog odbora festivala „Zlatne žice Slavonije“ (20.lipnja2022.) gdje su predstavili „novu viziju“ požeškog festivala, želim se i kao sudionik mnogih turbulencija u i oko samog festivala, i sam osvrnuti na, današnjoj javnosti možda manje poznate činjenice. Svima nama koji živimo u Požegi, požeški festival od samih njegovih početaka još od njegovog održavanja u nedovršenoj dvorani „Grabrik“ davne 1969. godine kada su se na pozornici izmjenjivala tada najpoznatija imena hrvatske glazbene scene (bijah tad dio oduševljene publike), slovio je kao središnji događaj u godini. I od tada pa sve do 2014.godine, naš je festival njegovao tradiciju i bio perjanica tradicionalnog glazbenog izričaja Slavonije.


Najpoznatiji hrvatski skladatelji i izvođači ostavili su pravo blago u riznici vječnih pjesama požeškog festivala, koje su odavno prešle granice Hrvatske. No, pred kraj prvog desetljeća ovog milenija zapuhaše neki novi vjetrovi, u organizacijski odbor počeše ulaziti ljudi kojima je cilj privatizacija festivala, sve u nakani i funkciji pojedinca koji bi prisvajanjem trebao ovladati festivalom. I sve to uz silne napade, pritiske pa i ucjena od vinskog bega i pleterničkog paše s jatacima i šačicom izmanipuliranih članova udruge kroz već čvrsto etabliranu osovinu „vino & burad“ ručilo bi se na mene kao gradonačelnika i na gradski proračun - nikad dosta, samo nezadovoljstvo i prijetnje kako će festival održati negdje drugdje van Požege.

I samo su čekali povoljan trenutak. Predviđajući opasnost suprotstavio sam se tom i takvom grabežu prema brandu našeg festivala u koji su Grad Požega i Požeština uložili oko 1,5 milijuna EUR-a. Odlučio sam stoga 2008.godine u tišini u ime građana Požege kao stvarnih vlasnika festivala pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo RH pokrenuti postupak zaštite žiga, grba i imena festivala kao općeg dobra. I ne samo pokrenuo, već i uspješno zaštitio, a što se pokazalo itekako ispravnim jer je već 2011. uslijedila i specijalna operacija „Zlatne žice Slavonije – Kutjevo 2011.“

No, fijasko u pravnom, organizacijskom i svakom smislu doživjeli su jako brzo, a za sve to vrijeme, požeški festival potvrdio je svoju afirmaciju, kako od strane institucija, autora, izvođača i medija, tako i strane publike. I u tom vremenu ludila, nema protiv koga Kornelija Josipa Neferović tzv. umjetnička direktorica tzv. GD-a Zlatne žice i Festivala Zlatne žice Slavonije 2011. Kutjevo - Hanka Paldum nije podnosila kaznene prijave,a nije valjda bilo ni medija kroz koji vinski beg nije urlao. No sve im bijaše uzalud! Voljom dragih nam Požežana i dolaskom na vlast Šoličevih uzdanica, danas Uskok-ovih mušterija, odvijala se i drama protjerivanja organizatora dotadašnjih festivala i provodio se neki „novi koncept“ - „Festival festivala“ uz pompoznu najavu kako će ta glupost trajati čak 7 dana.

U maniri Nerona i sličnih, ne baš previše čistih likova, donosi se odluka kako i Požega treba dobiti svoj Circus Maximus. Požegom su počeli zujati cirkusanti i žongleri, uvode se tehno i jazz večeri, a tamburaška glazba pada u drugi plan. I naravno, taj koncept „kruha i igara“ je propao, srušio se kao kula od karata, ideja bez pokrića, a financije, eh financije ,ni puno veće i razvijenije sredine ne bi izdržale takvu megalomaniju. Nakon potpunog debakla „Antini vizionari“ odlučiše smanjiti festival na 4 dana. No, od nekad prepoznatljivog festivala sa kojeg su se redale poznate uspješnice tamburaške i popularne glazbe, ostala je samo jedna večer posvećena tamburaškoj glazbi, a i oni najbolji poznavateljiove glazbe, kažu mi kako teško na prste jedne ruke mogu izbrojati pjesme koje su ostavile trag posljednjih 8 godina.

I još nešto, podsjetio bih samo na početak devedesetih godina i novi početak požeškog festivala. I tad smo na prste jedne ruke mogli izbrojati tamburaške sastave, no kroz aktivan rad festivala mladi tamburaški sastavi nicali su kao gljive poslije kiše. Novi naraštaj glazbenika koji njeguju tradicionalnu glazbu jedva je čekao nastupiti na požeškom festivalu, a kroz tadašnje polufinalne večeri probijali su se mladi izvođači koji su danas etablirana imena na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kroz večer spoja popularne i tamburaške glazbe prolazila su najpoznatija imena hrvatske glazbene scene, a mjesecima i godinama poslije, hitovi s požeškog festivala svirali su na radijskim postajama i televiziji.

Nažalost, 8 godina lutanja, suludih ideja bez pokrića i još luđeg pokušaja urbanizacije požeškog festivala dovelo je do potpunog gubitka reputacije, kako među publikom, tako i među glazbenicima, posebice novije generacije, koji su izgubili mogućnost nastupa na nekad najpopularnijim tamburaškim festivalom u Hrvatskoj i šire. Akteri i štetočine ostat će upamćeni kao oni koji su Požegu od velikog festivalskog grada pretvorili u malu palanku srozavši festival na najniže grane od njegovog osnivanja. I evo sad, nakon 8 godina lutanja i lupetanja, barem prema onom što čusmo sa press-konferencije, festival će trajati 3 dana i zvat će se „Zlatne žice Slavonije“. Ostaje za vidjeti ….je li to nakon rušenja teško stečenog ugleda festivala i suludo ulupanih milijuna kuna novca građana ovog Grada, vraćanje korijenima ili je i to još jedna u nizu loše režiranih „vitezijanskih“ dimnih bombi kojima se ovih dana zabavlja i hrvatsko pravosuđe , znate onog i ono: nije izgledalo ni približno ovako ozbiljno…nisam mislio da je tako… ali da sam znao…sigurno bi…nije imalo ovakvu težinu…“, kad ono krk, u leđa onima od najvećeg povjerenja.“

 

Ostale priloge uz ovaj tekst možete pogledati na FB stranici Zdravka Ronka OVDJE.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI