Novi studenti Martina i Nikša će svoju budućnosti graditi u Hrvatskoj
FOTO: Pakrački list
Iza nas je još jedna školska godina. Svjedodžbe su podijeljene, fakulteti upisani, a pred maturantima je jedno od najdužih ljeta u kojem su oslobođeni stresa, obaveza i učenja. Dvoje maturanata pakračke gimnazije upitali smo stoga po čemu će pamtiti srednjoškolsko obrazovanje, gdje će nastaviti školovanje i da li svoju budućnost vide ovdje ili negdje drugdje?
Martina Tomić iz Pakraca i Nikša Grubišić iz Lipika, donedavno kolege iz školskih klupa, a uskoro brucoši na zagrebačkom Sveučilištu, rekli su da će svoju generaciju pamtiti po dobroj ekipi i složnosti, a cjelokupno školovanje ocjenjuju zadovoljavajućim, bez obzira što su ga dovršili u nešto drugačijim okolnostima od uobičajenih. Zadnje mjesece nastave su odradili na daljinu i ne smatraju da su bili nečim uskraćeni jer se materija za državnu maturu obrađivala i prije toga, a Martina je odlazila i na dodatne tečajeve kako bi se bolje pripremila za maturu i upis na fakultet. Iako su zbog koronavirusa morali otkazati već dogovorenu maturalnu zabavu, a nisu imali niti „ludi dan“, svi pakrački maturanti su ipak organizirali završno druženje i oproštaj od svoje generacije veselom zabavom na jezeru Raminac, rekli su naši sugovornici.
Kineziologija kao prirodan putNikša je na nedavnoj dodijeli svjedodžbi maturantima proglašen najsportašem generacije, uspješan je nogometaš pakračkog Hajduka, a osvojio je i titulu najboljeg mladog sportaša u 2018. godini u izboru našeg Lista. „Logičan slijed bilo je upisivanje Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, gdje sam zauzeo 34. mjesto na rang listi od ukupno 230 i nisam imao rezervnih fakulteta, jer je ovo jedino što me je zanimalo. Nakon tri godine općih predmeta, želja mi je opredijeliti se za smjer „Kondicijska priprema sportaša“ jer smatram da ću bez problema naći posao nakon završetka studija, bilo u nogometu ili u drugim sportovima“.
Socijalna pedagogija studijski je program na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu koji je upisala Martina, a za njega se opredijelila početkom trećeg razreda srednje škole. „Kako me nikad nisu zanimali prirodni predmeti, odlučila sam se za program koji objedinjuje sociologiju, psihologiju, pedagogiju, a mogućnost zapošljavanja je također velika jer mogu raditi u centrima za socijalnu skrb, domovima za djecu, školama, i slično.“
Unatoč želji, džeparac neće zaraditi na JadranuOboje su podnijeli zahtjev za smještaj u studentske domove, no rezultate tek očekuju. S obzirom da predavanja na fakultetima počinju u listopadu, pred našim je sugovornicima još dva mjeseca odmora. Martina je imala u planu otići raditi na Jadran kao sezonac, kako bi si zaradila džeparac za studij, no zbog ove epidemiološke situacije ipak je odlučila ostati u Pakracu. Nikša će također ljeto provesti kod kuće u Lipiku, odlazeći na klupske treninge i utakmice te družeći se sa prijateljima.
Na pitanje o planovima za budućnost, oboje su zaključili kako ne žele otići iz Hrvatske, ali se isto tako niti ne vide u rodnom kraju. S obzirom na ono čime se žele baviti u životu kad jednom završe fakultete, povratak kući zasad nije njihov odabir, no ostavljaju mogućnost da možda i promijene mišljenje.
izvor: www.pakrackilist.hr
