Najdraža učiteljica Slavica Jelić nakon 42 godine rada odlazi u mirovinu, donosimo vam par redaka o njenom životu
6.4.2019. | 09:47
M.B.
Pregleda: 5306
Učiteljica Slavica u kazalištu
(FOTO: Gradsko kazalište Požega)
Požeška učiteljica, Slavica Jelić, koja je svoji radni vijek od 42 godine provela u OŠ Antuna Kanižlića u Požegi te 22 godine u požeškom kazalištu, otišla je u mirovinu. U idućim retcima donosimo Vam njen život u rad ukratko.
"Cijeli moj život bio je povezan s odgojem i obrazovanjem djece. Radila sam 42 godine u školi i 22 godine vodila sam Malu školu kazališta pri Gradskom kazalištu Požega.
Bilo je to divno životno iskustvo u kojem je bilo puno učenja, istraživanja, novih spoznaja, usvajanja novih znanja, radosti, smijeha, sreće, bezbrižnosti, ponekad i tuge, ali i svega onoga što se ne može kupiti novce, a čini život.
Kao kakva kraljica (bez kraljevstva), vukla sam cijelu tu svitu svojih klinaca i klinceza po svim kulturnim i društvenim institucijama našega grada, od Muzeja, Knjižnice, Turističke zajednice, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad, Doma umirovljenika, Ustanova za djecu s posebnim potrebama, Glazbenom školom i gdje god je trebalo nešto obilježiti ili naučiti", počinje gospođa Slavica.
Tijekom cijeloga radnoga vijeka imala je mogućnost stalno nešto istraživati (eksploatirati svoju kreativnost), uvodeći dramsko-pedagoške metode u nastavne procese i procese nastajanja svake predstave.
"Ta mogućnost istraživanja posebno mi je pružena dolaskom u Gradsko kazalište Požega 1996. godine. Pripremajući predstave različitih edukativnih sadržaja, gdje sam pomoću strukturiranih improvizacija dramatizirala probleme djece, učila ih poštovanju osobnosti i djela znamenitih ljudi naše domovine, našega grada, poštovanju tradicije, istraživanju povijesti, poštivanju svojih vršnjaka i starijih, pri tome nikada ne zaboravljajući na moje životno poslanje da širim ljubav i toleranciju."
Kao dugogodišnja članica Hrvatskog centra za dramski odgoj educirajući se na različitim seminarima, simpozijima i radionicama poticala je kvalitetu i inovativnost u dramskom stvaralaštvu i istraživala dramski i kazališni odgoj.
"Glumeći, igrajući se, dramatizirajući, adaptirajući tekstove, izrađujući plakate, pripremajući izložbe, afiše, radeći na scenarijima, kostimografijama, koreografijama, scenografijama, pišući tekstove za Kazališne novine, a međusobno se družeći i uvažavajući dolazili smo do novih spoznaja, razvijali kreativne i misaone procese, poboljšavali socijalne vještine i učili tako što je život. Pri tom sam imala na umu da osjećaj vrijednosti kod svakog čovjeka dolazi zahvaljujući vrlinama koje smo svladali tijekom života", nastavlja Jelić.
Odgajajući novu kazališnu publiku tijekom ove 22 godine (1996. - 2018.) izveli su 40 predstava, a pozornicom kazališta prošlo je oko 400 dječaka i djevojčica i to predškolaca i učenika od prvog do četvrtog razreda.
"Veoma sam ponosna na još jednu činjenicu, a to je da su mnogi „mali glumci“ često bili sudionici Lidrana – smotre dramsko-scenskog stvaralaštva na regionalnoj i državnoj razini. Mnogi su i sudjelovali u kulturnim zbivanjima našega grada, a neki su od njih završili i Akademiju dramske umjetnosti ili bili osnivači dječjih zborova i dramskih radionica ili postali kulturni djelatnici", ističe gospođa Jelić.
"Naše postojanje ima smisla, samo onda kada služimo emocionalnim, estetskim i intelektualnim potrebama naše djece, jer oni su svrha našeg postojanja, naša najveće bogatstvo", rekla je za kraj učiteljica.
