Munje i gromovi ne biraju
11.8.2018. | 11:02
Franjo Memedović
Pregleda: 12542
FOTO: Franjo Memedović
Već stoljećima, tiho i mirno uz cestu i potok, usamljena u okružju nekoliko starih i napuštenih grobnih obilježja, koje već odavno nema tko obilaziti i na koje nema tko cvijeće ostaviti, a ni svijeću zapaliti, tu stoji i svim nedaćama prošlosti odolijeva i nove naraštaje dočekuje crkva Sv .Jurja (Đurđa) u, ili kako u ovom kraju kažu, na Bilicama.
Kažu neke stare knjige, kako je ova crkva u davnoj prošlosti i župna crkva za cijeli ovaj kraj bila od Zagrađa, Bilica, pa sve do Odvoračkih sela. Po imenu sveca, koje ova crkva nosi, u onom nekom vremenu, kada je slavonsko-šakačko gospodarstvo i gazdinstvo bilo nezamislivo bez stoke, a posebno konja, onih radnih i oni za razne svečane prigode i parade, crkva Sv. Đurđa na Bilicama, bila je, a možda bi i danas to mogla biti, mjesto blagoslova i posvećenja konja i njihovih vlasnika, jer je Sv. Juraj upravo njihov zaštitnik. Uprizorenje toga sveca je jahač na konju, koji kopljem probada zmaja, aždaju. Blagoslov konja i zaprega događalo se svake godine , u proljeće, na dan Sv. Jurja, 23. travnja, ispred crkve na prostranoj tratini, koja je površinom bila daleko veća od ove današnje. Kako je konja nestajalo, tako se i ovaj crkveni posjed smanjivao. Bilo bi dobro znati kako i u čiju korist? Dan Sv. Jurja slavi se i kao crkveni god, kirvaj u Bilicama i mali kirvaj u gornjem kraju Zagrađa. Bar tako je nekada bilo, od čega je ponešto i danas ostalo.
Ponosni su Biličani na svoju crkvu Sv. Đurđa. Održavaju je i uredno kose travu i obrezuju živicu oko nje. Prekrasna unutrašnjost ove bogomolje, s lijepo uređenim oltarom na kojemu je velika slika Sv. Jurja s uredno posloženim starim klupama-klecalima i drvenim korom-galerijom te ostalim crkvenim inventarom, skladno djeluju i daju unutrašnji mir i smirenje svakom onom koji u taj i takav prostor uđe i koji taj mir traži. U današnje vrijeme traženja takvog mira i bježanja od izobilja svagdašnjih ,,dobara" ovoga vremena upravo bi ovakvi objekti trebali biti pristupniji i otvoreniji, kako za lokalne vjernike, tako i za putnike namjernike, ili kako se to danas kaže, turiste. Nažalost, crkva Sv. Đurđa je uvijek zaključana osim u dane bogoslužja koja i nisu baš tako česta, dali zbog malog broja vjernika , ili zbog prevelike zauzetosti župnika u čiju nadležnost pripada? Velika je šteta što TZ Grada Pleternice crkvu Sv. Đurđa, kao i crkvu Sv. Dimitrija u Drenovcu, s onom Sv. Martina u Lovčiću, koje su u trokutu desetak pješačkih kilometara, zajedno ne prezentiraju i ne predstavljaju kao odredište vjerskog, ruralnoga turizma, jer radi se o više stoljetnim vjerskim zdanjima, zaštićenim spomenicima, čak i nulte kategorije, kakvih baš i nema puno u ovom dijelu Slavonije. Možda će jednog dana i do toga doći?
I kada smo prije desetak dana prošli pokraj crkve Sv, Đurđa na Bilicama , naišli smo na radnu akciju popravljanja krovišta sa sjeverne strane. Zatekli smo dvojicu Biličana kako skidaju polomljeni i stavljaju novi crijep na dijelu krovišta. A toga dana paklenski je bilo vruće jer temperatura zraka debelo premašivala trideset stupnjeva. Zapitali smo ih što se dogodilo, a jedan od njih je odgovorio , Neki dan za nevremena udario grom u našega Đurđa. Što je on kome skrivio, da bi tako nešto doživio", onako sjetno reče nam naš šezdesetogodišnji sugovornik. I nije to bila sva šteta od udara groma. Na jugoistočnoj strani tornja nastala je pukotina i otpao je poveći komad žbuke, što će naknadno biti sanirano, rekoše nam. Ovom prigodom primijetili smo da na crkvi Sv. Đurđa na Bilicama nema instaliran gromobran, pa bi se i o tome trebalo pobrinuti.
Udar groma u crkvu Sv. Đurđa na Bilicama dokaz je, koliko su vremenske neprilike i priroda nemilosrdne i da ne biraju mjesta svoga djelovanja, pa čak ni više stoljetna crkvena zdanja. Možda se treba zapitati, jesu li ovakva događanja neka kazna za nešto učinjeno ili opomena kako se ne bi trebalo ponašati?
