Mlada obitelj Klarić iz Biškupaca uzgaja crne svinje te nastoji očuvati tradiciju i vrijednosti slavonskog sela
12.9.2021. | 12:07
Kristina Šimić
Pregleda: 10109
(FOTO: Dijana Klarić: privatni album)
Tužnu slavonsku stvarnost i poražavajuću statistiku o iseljavanju i odlasku mladih sa sela, poduzetna obitelj Klarić iz Biškupaca kraj Požege, odlučila je obojiti bojama nade i optimizma te svojim primjerom uzgoja autohtone slavonske crne svinje, pokazati drugima da je uz puno truda, volje i odricanja moguće oživjeti zaboravljenu slavonsku idilu.
Što je Slavonija bez obilja svog stola, dana protkanih bećarcem, kolom i zvucima tambure uz neizostavnu mesne delicije koji poput dukata na bogatoj nošnji prkosne Šokice, objedinjuje sve ono što plodonosnoj slavonskoj zemlji služi na diku. Kad tome dodate koncept zdrave hrane i života u skladu s prirodom dobijete pokretačku snagu mlade obitelji Klarić.
-Kao i većina ljudi, i mi smo svježe meso kupovali u trgovačkim lancima ili mesnicama, ali nismo bili zadovoljni kvalitetom ponude. K tomu, prije devet godina dijagnosticirana mi je celijakija i to je bio ključan trenutak promjene stava prema hrani i prehrani općenito. Celijakija je sa sobom donijela ne samo promjenu životnih navika, nego i promjenu mentalnog sklopa gdje sam zaista shvatila što znači da nam hrana služi kao lijek, a da nam lijek treba biti naša hrana. S tom promjenom svijesti, suprug i ja malo pomalo počeli smo sami uzgajati voće i povrće.
Naši roditelji imali su kokoši pa smo u tom smislu konzumirali domaću piletinu i jaja. U međuvremenu blagoslovljeni smo s dva prekrasna sinčića i upravo su nam oni bili poticaj da se ozbiljnije krenemo baviti uzgojem crnih slavonskih svinja. Dvije godine suprug i ja smo živjeli u gradu, a potom smo preselili u Biškupce gdje se i nalazi naše imanje. I suprug i ja smo zaposleni, ali kroz dogovor i suradnju cijela obitelj uključena je u poslovima na imanju. Želimo da naša djeca od malih nogu prvenstveno nauče poštivati i voljeti slavonsku zemlju koja nas hrani, ali i da kroz sudjelovanje u svim poslovima na selu, steknu samopouzdanje i svijest da s malo volje i truda ne trebaju nikada biti gladni ni žedni.- prisjeća se Dijana Klarić.
Crna slavonska svinja ili fajferica, hrvatska je autohtona pasmina svinja, a mnogi će se sigurno zapitati koja je razlika između crne slavonske i domaće svinje- Prva i osnovna razlika je ta što je crna slavonska svinja autohtona i zaštićena pasmina, a bijela domaća svinja je takozvana hibridna mesna pasmina. Druga razlika je u kvaliteti mesa, a ta razlika proizlazi iz razlika između otvorenog i zatvorenog uzgoja te prehrane. Razlika se ne temelji nužno na sadržaju masti nego u kvaliteti mesa, poglavito suhomesnatih proizvoda.
Meso crne slavonske svinje tamnije je boje, znatno je manji postotak otpuštanja mesnog soka i veća je čvrstoća mišićnih vlakana. Naime, u zatvorenom uzgoju, odnosno svinjcima, svinju se intenzivno i ubrzano tovi s konvencionalnom prehranom, bijela svinja stalno je zatvorena, ne kreće se, ne boravi na svježem zraku i nema doticaja s prirodnom sunčevom svjetlošću. Za razliku od toga, crna slavonska svinja uzgaja se na slobodan način, u ekstenzivnom odnosno otvorenom pristupu gdje se slobodno kreće, ruje, kaljuža, sunča i igra. Ona je stalno u pokretu što značajno utječe na razvoj i kvalitetu njene mišićne mase. Ona se ne tovi, nego se poštuje njen prirodan ciklus prirasta pri čemu masu od 130-150 kg dostiže za 18 mjeseci.- pojašnjava Željko Klarić.
Za uzgoj crne slavonske svinje osobito je važna kvalitetna prehrana, kojom Slavonija, a pogotovo biškupački kraj prožet prostranstvom obrađenih polja u mekom podpapučkom zagrljaju obiluje.
-Prije svega želim naglasiti s čim NE HRANIMO naše svinje. Našim svinjama ne dajemo nikakve „napoje“ niti ostatke ili hranu životinjskog porijekla kao niti koncentrat ili razne smjese i primjese za ubrzani rast životinje. Naše životinje kroz cijelu godinu svakodnevno dobiju dva obroka. Jedan obrok su uvijek žitarice: ječam, kukuruz i tritikal, a drugi obrok obavezno je SEZONSKI pa tako u proljeće dobivaju mlade koprive, lucernu i proljetne trave. Ljeti opet koprive, lucernu, štir i sve sezonsko voće i povrće. Ujesen jedu jako puno jabuka i bundeva, a zimi osušenu lucernu i povremeno kuhani krumpir. Na imanju imamo desetak hrastova pa se svinje počaste i ukusnim žirevima.-objašnjava Dijana Klarić.
Prvi početnički koraci u nestalnim vodama poljoprivrede bili su praćeni sjenkama neizvjesnosti i izazova što i dolikuje novim situacijama u koje se upuštamo srcima ispunjenih nadom i rukama spremnim za požrtvovni rad na plodnoj slavonskoj zemlji, protkanoj znojem i žuljevima naših seljaka. A, kako to obično biva, što oko vidi, ruke krenu da naprave pa danas, Željko Klarić, o izazovnim početcima govori- Kao i u svemu, ako se iskreno i ozbiljno posvetite bilo kojem poslu, zadatku ili dužnosti, logično je da to onda iziskuje određeni trud, vrijeme i odricanje. To je jedna obaveza u kojoj ne možeš uzeti dan godišnjeg odmora ili spojiti vikend. U tom smislu, traži svakodnevnu predanost i fizičku prisutnost. Najveći izazov bili su nam naši počeci jer nismo imali nikakvo predznanje o uzgoju svinja. S druge strane, to se pokazalo i kao prednost jer nismo bili opterećeni ustaljenim običajima i načinima uzgoja koji vladaju na našim prostorima. Što se tiče financijskih ulaganja, išli smo korak po korak isključivo s vlastitim sredstvima, bez kredita, jer želimo živjeti ideju samoodrživosti i uzgajati svinje u skladu s našim financijskim i vremenskim mogućnostima.
Obitelj Klarić na svom imanju trenutno imam pedesetak crnih svinja: nerast, krmače, nazimice, bravci i prasci. Čekaju natječaj za mjeru male vrijednosti iz europskih fondova jer bi voljeli uložiti novac za kupnju mehanizacije kao i za modernizaciju prostora za proizvodnju i preradu suhomesnatih proizvoda te se raduju budućim izazovima.
