Misa zahvalnica za Staru godinu u požeškoj Katedrali
1.1.2021. | 10:03
Požeška biskupija
Pregleda: 2346
Biskupija
(FOTO: požeška biskupija)
Uvečer, 31. prosinca na svršetku građanske godine biskup Antun Škvorčević slavio je u požeškoj Katedrali sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije misu zahvalnicu. U pozdravu biskup je kazao kako smo se na svršetku 2020. okupili da bismo, unatoč brojnim poteškoćama i nevoljama kojima je bila popraćena godina na zalasku, od Covida 19 do potresa, zahvalili Bogu za dar mogućnosti da i u najtežim okolnostima budemo njegovi. Pozvao je da mu iskrena srca zahvalimo i za stradanja u kojima se nalazimo, jer vjerujemo da je on pobjednik i da nas kroz sva stanja našeg postojanja vodi prema punini života.
Na početku homilije biskup je istaknuo kako govoreći o svršetku jedne godine mislimo na vremenski period vezan za kretanje svemirskih tijela, koja stvaraju određeni životni ritam u kojem mjerimo koliko smo stari ili mladi te što smo ostvarili. Podsjetivši da sv. Ivan u naviještenom ulomku iz svoje Poslanice govori o posljednjem času, biskup je upozorio kako Apostol ne misli na spomenuto kronološko, nego teološko vrijeme, polazeći od Isusa Krista, i mjereći tko je tko i što je što s obzirom na njega. Ustvrdio je da Evanđelist razlaže o tom pitanju u današnjem evanđelju, kada Isusa Krista predstavlja kao Riječ jednaku s Ocem, kojom Bog oduvijek izriče samoga sebe, u kojoj sve postojeće ima svoje ishodište i početak, koja je čovjekom postala da bi u njemu i svemu stvorenom trpljenjem i umiranjem unijela svjetlo u mrak naše prolaznosti i ranjenosti smrću, pobjedu života, koju nazivamo spasenje. To je razlog, naglasio je biskup, što najtočnije vidimo smisao sebe samih i svega postojećega kad polazimo od Isusa Krista, jer u njemu nas je Bog obdario svojom Puninom.
Kazao je, kako Ivanov govor a „antikristu“ u današnjem prvom čitanju nema ono značenje koje mi redovito dajemo kada upotrebljavamo tu riječ, nego on time označava sve ono što je protu Božje, što se opire njegovu naumu i djelu o nama u Isusu Kristu. Među njima su prvenstveno onodobni heretici koji su krštenjem postali članovi Crkve, a nakon toga se prometnuli u protivnike Božje, jer su njegovoj Objavi podmetnuli neko svoje ljudsko znanje te učili o Kristovu čovještvu ono što nije istinito. Upozorivši na Ivanovu tvrdnju „A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.“, biskup je istaknuo da je to znanje utemeljeno u krštenju i pomazanju Duhom Svetim, koje nije naučeno, nego uliveno Božjim darom milosti, te je za njegovu spoznaju potrebna poniznost vjere koja osluškuje Božju istinu u zajedništvu Crkve. To je put kojim se dolazi do istine, Isusa Krista i kad smo u njemu, tada smo u istini koja oslobađa od svih ljudskih pretenzija, ostvaruje se u nama ono što je Bog s nama naumio u Riječi svojoj odvijeka. Nema veće istine koja se u nama može dogoditi nego li je Isus Krist, istaknuo je biskup, te je najvažnije pitanje koje si na kraju jedne građanske godine trebamo postaviti: Koliko smo tijekom toga vremena bili njegovi i što je on u nama mogao ostvariti za vječnost.
Naime, pojasnio je biskup, kako sv. Ivan u evanđelju ne govori da je nešto nastalo, slučajno ili usputno, nego da je Riječ tijelom postala da bi oni koji je prihvaćaju postali djeca Božja, uzrasli do najvišeg stupnja na razini „biti“. Dodao je da smo krštenjem postali sinovi i kćeri Božje te da smo tim zahvatom postali bića u kojima zadnju riječ ima ljubav Božja, pobjednica mraka, laži i smrti na križu. Kazao je kako u trenutačnim nevoljama uzrokovanima potresom, kad su neki poginuli a mnogi ljudi ostali bez krova nad glavom, ako razmišljamo ne polazeći od Isusa Krista, možemo biti označeni kao antikristi. Naime, Bog kojem smo povjerovali nije izbjegao muku, smrt i trpljenje. Isus Krist ide baš putem nevolje i mraka, kako ni jedna čovjekova patnja, križ i umiranje ne bi bili nemoć gubitništva. Vjerujući Isusu Kristu u konkretnim situacijama patnje i nevolje i sjedinjeni s njime i njegovim spasonosnim trpljenjem postajemo s njime i u njemu djeca Božja, istaknuo je biskup Antun, pozvavši da sadašnje teško stanje brojnih stradalnika pogođenih potresom povjerimo Bogu, u kojemu jedinome ona imaju svoj smisao. Na kraju homilije biskup je zapitao je li protekle godine Isus Krist mogao u nama ostvarivati svoje djelo te jesmo li njegovom milosnom snagom rasli na razini „biti“, postali vjerniji Božji sinovi i kćeri, jer to je naše određenje po njegovu nacrtu, ili smo se izgubili u nekim svojim kratkoročnim i neuspješnim planovima. Kazao je nazočnima da im Bog i u godini koja nastupa u mukama i tjeskobama, u radostima i žalostima želi po služenju svoje Crkve omogućiti da budu djeca Božja i oblikovani na mjeru Isusovu.
Pri svršetku svete pričesti sudionici slavlja zahvalili su Bogu za sva primljena dobročinstva u godini na izmaku, pjevajući himan »Tebe Boga hvalimo«. Nakon popričesne molitve župnik Župe sv. Terezije Mladen Štivin upoznao je vjernike sa župnom statistikom u 2020. godini, a biskupu Antunu je zahvalio na svemu što je tijekom minule godine učinio za Župu i za cijelu Požešku biskupiju te mu uputio dobre želje u novoj 2021. godini. Biskup je zahvalio svojim najbližim suradnicima, svećenicima, sestrama redovnicama, bogoslovima te svima drugima koji svojom molitvom i suradnjom pomažu da Biskupija može vršiti svoje poslanje. S obzirom na potres u Petrinji, Glini, Sisku i okolici, biskup je podsjetio kako Caritas Požeške biskupije prikuplja sredstva za nastradale te je pozvao sudionike slavlja da iskažu svoju duhovnu i materijalnu blizinu potrebnima, što ćemo zajedno sa svim vjernicima Požeške biskupije posvjedočiti sljedeće nedjelje.
