Kutjevački župnik Ivan Štivičić prvo je svećeničko zvanje u svom mjestu nakon 238 godina
Velečasni Ivan Štivičić
(FOTO: kutjevacki.hr)
Župnik Ivan Štivičić rođen je u Novoj Gradiški 25. ožujka 1984. godine, a živio je u mjestu Orubica gdje je od prvog do četvrtog razreda išao u područnu školu. Područna škola danas nosi ime Fra Marijan Lanusović koji po povijesnim činjenicama zasad jedino duhovno zvanje ondje prije svećenika Štivičića. On je prvo svećeničko zvanje nakon 238 godina. Njegova je obitelj katolička, vjernička, a poveznicu s crkvom ima i preko tete koja je časna sestra. Od petog do osmog razreda išao je u Osnovnu školu Matija Antun Relković u Davoru.
Nakon toga, srednju školu pohađao je u Zagrebu, u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji gdje je četiri godine stanovao u Sjemeništu. Poslije srednje, 2002. godine upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je za đakona u studenome 2007. godine, a prvu službu vršio je kao đakon u Katedrali. Nakon toga, 2008. godine, imenovan je biskupovim osobnim tajnikom i bilježnikom u uredu.
U Pleternici je 2009. imenovan župnim vikarom, a 2010. godine dobio je dekret za službu upravitelja župe sv. Ivana Krstitelja u Crncu. To je jedna mala župa na cesti Orahovica – Miholjac koja je bila dobra odskočna daska za sve ono što jednog svećenika čeka. Imenovan je 2012. godine upraviteljem župe Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški i bio je tamo skroz dosad.
Ispričajte nam nešto o svom svećeničkom pozivu.
Ja uvijek volim reći da je moja baka zaslužna što sam ja svećenik. Dolazim iz jednog sela koje je tradicionalno katoličko selo i tamo vam je zanimljivost da oko 80 posto ljudi ide u crkvu. Ministrant sam postao s pet godina na prijedlog svog bratića. Nisam se vidio iza oltara. Bio je župnik, bio je bratić, bila je rupa (ja) pa drugi ministrant. Nama svećenicima izazov je zadržati mlade ljude u ulozi ministranata. Krajem osmog razreda trebalo je odlučiti što dalje. Nikada nisam bio neki jako dobar učenik. Htio sam ići za šumarskog tehničara u Slavonski Brod, ali financije nam nisu dopuštale.
Poslijeratno je stanje, nemate redovita primanja i tu su vam vrata zatvorena. Poštar? Možda bih i to mogao… Jedno ne želite, za drugo nemate financijska sredstva i onda mi je kroz priču naš župnik predložio da budem svećenik. Nakon razmišljanja rekao sam roditeljima i pala je odluka. Na razgovoru su komentirali kako mi ocjene nisu za gimnaziju. Pa… ovoga… a što idemo mi? Nisam ni znao da ću morati upisati Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju.
U sjemeništu smo se nekada znali i pobuniti pa smo se jednom svi obrijali na nulu. Rekli smo da smo mi zatvorenici, a oni su svi ćelavi. Tamo je raspored skroz ispunjen, režim je strog, ali donosi i puno benefita. Kad shvatite da je u životu sve isprogramirano, ako shvatite da uvijek imate nekoga iznad sebe i da morate poštovati neki red, onda vam red nije problem. Te “zabrane” i “ograničenja” koja smo imali slika su onoga što vas čeka u životu. Ne možete sve imati, ne možete sve dobiti niti svugdje ići. Imali smo širok pogled, upoznali smo ljude iz cijele Hrvatske, svugdje smo bili i svašta smo naučili.
Imate li hobi?
Konkretno jedan hobi nemam. Evo, u Sjemeništu sam naučio dobro igrati stolni tenis. To volim i danas igrati s prijateljima kad odem kući u selo. Belu isto volim… Nakon prve ne mogu više pratiti, ali nema veze. Ako se družimo onda se družimo. Ne volim ljude koji viču u sportu. Znam nekad iz dosade i kuhati. Imam prijatelja koji je u vojsci bio kuhar pa sam s njim dosta naučio. Nisu to neki specijaliteti, ali najviše volim pijanog šarana i ribe općenito. Volim gledati Formulu 1 i sve što se tiče automobilizma.
Kako komentirate crkvu u današnjem svijetu?
Čudim se dobroj vjeri s obzirom na ono što se zbiva u crkvi. Ja tu odmah kažem da smo mi sami sebi krivi i da ne tražimo krivce u ljudima. Često se pitam i kažem zašto mi to ne čistimo. Problem je to što se cijela priča generalizira. Svi su takvi, svi voze aute, svi imaju novaca, svi imaju ženu i djecu… Uvijek ima, ali ne opravdavam takav postupak. Moramo mijenjati iskrivljenu sliku koju ljudi imaju o crkvi zbog razočaranja.
Kako ste se snašli u našoj župi i jeste li se već upoznali sa župljanima?
Gledajte, svi mi nađemo neki naš krug ljudi s kojima se družimo i koji nam pašu u župi. Nažalost, to onda bude: „A to su oni njegovi.“ Neki će vas u startu odbiti, drugi će biti zavidni što ste više kod ovoga, a manje kod njega. To vam je sve čovjek. Vi ne možete svima ugoditi. S druge strane imate one koji su vam prvi suradnici, na primjer, vjeroučitelji. Naravno da ću ja više biti s njima, čitačima, ministrantima, nego kod nekoga tko se nije aktivno uključio. Ne zato što ja to ne želim, nego jednostavno zato što se s nekima lakše povežem. Za mene su svi vjernici i ne treba gledati kod koga sam više, a kod koga manje.
Koje vrijednosti promičete kao temeljne u životu?
Moj mladomisnički moto bio je: „Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svem stvorenju.“ Međutim, nisu svi za misionare. Tu se mora poklopiti puno stvari da bi vi otišli u neku misiju. Činjenica je da vi imate misiju u svojoj župi. Koliko ću ja uspjeti pristupiti svima i na koji način, to je sada vrlo upitno. Ono što je svakako važno to su, po meni, ministranti koji su vam prvi poslužitelji kod oltara. Tu su vam čitači i tu su vam mladi. Uvijek krećem od ministranata jer preko njih dolazim i do njihovih roditelja. Od roditelja dolazite do novih ljudi i tako dalje. Ono što smo zanemarili ljudi su srednjih godina i s tim se danas borimo. Obitelj je ključna i na nju treba staviti naglasak jer se razara.
Koji su vaši trenutni planovi?
Moram vidjeti kako dalje nastaviti ono što je velečasni Marijan Đukić započeo, osobito ovo s tjednom Gospe kutjevske. To bi trebalo staviti na jednu višu, hodočasničku razinu. Zašto se Gospi kutjevskoj molimo? Molimo se za majčinstvo. To treba biti polazišna točka. Za sve obitelji koje ne mogu imati djecu, majke koje imaju problema s trudnoćom zbog sve veće razine stresa. Moja želja je, ako se uredi onaj dio ispred crkve, postaviti kip trudne Gospe.
Župa Kutjevo ažurno vodi facebook stranicu na kojoj možete čitati različite duhovne poruke i zanimljive informacije.
izvor: www.kutjevacki.hr
