KAMPIRA ISPRED PAKRAČKE BOLNICE: ʺOvdje sam da Šimun zna da nije sam, čujemo se toki-vokijemʺ
5.8.2020. | 11:38
M.B.
Pregleda: 8281
Kampiranje ispred pakračke bolnice
(FOTO: fb)
Zbog epidemije koronavirusa donesena je Odluka prema kojoj roditelji čija su djeca na liječenju u bolnici mogu uz njih biti samo 15 minuta dnevno. Zbog ove su se odluke pobunili svi roditelji, a nekolicina ih je i prosvjedovala na Markovom trgu, potpisivale su se peticije, no Odluka je i dalje na snazi.
Mi vam danas donosimo ovaj nadasve tužan prizor ispred bolnice u Pakracu gdje jedan tata već treći dan kampira kako bi se mogao čuti sa svojim 7-godišnjim sinom putem toki-vokija.
Tata Roberto
Šimun je prije tri dana završio u bolnici te ima početak upale pluća, a kako roditelj uz njega može biti samo 15 minuta dnevno, njegov otac Roberto odlučio se za ovakav pothvat.
"Odlučio sam ostati što bliže svom djetetu i dao mu toki voki kako bi mi se mogao javiti kad god poželi. Kad osjeti krizu, onda mi se javi, a ja pokušavam tu traumu minimizirati pa sve provodim kroz igru jer se nekad znamo toki vokijima igrati kod kuće", kaže za 034portal Roberto koji je hrvatski branitelj te je bio na prvoj crti obrane upravo za ovu bolnicu.
"Žao mi je da baš na današnji dan, Dan hrvatskih branitelja, ja moram kampirati ovdje i tražiti neka prava i to ispred bolnice koja, zamislite, zove i "bolnica hrvatskih veterana". Da se razumijemo, zahvalan sam medicinskom osoblju na skrbi za moje dijete, ja sam ovdje samo da on zna da sam mu blizu i da osjeti kako nije sam jer ostanak u bolnici za dijete je trauma sama po sebi. Ja od bolnice ne tražim ništa, samo da budem uz svoje dijete. Šimun je u sobi sam i pristao bih da ostanem s njim u sobi i ne izlazim iz nje. Pa ja sam ga doveo u bolnicu, u kontaktu sam s njim tih 15 minuta dnevno, nisam li ovako veća opasnost od virusa nego da sam uz njega neprestano??!", pita se Roberto.
Osim što kampira ispred bolnice u šatoru koji prokišnjava, Roberto je u postu te pije samo vodu. "Ne želim ja nikakvu revoluciju, ali ako se ne budemo sami izborili za svoja prava i prava svoje djece, što možemo očekivati sutra?! Trenutno ne mogu biti uz dijete i slobodno mogu reći da se osjećam kao da mi je ga je država otela. Samo želim biti uz njega, ništa više, ne trebam ni hranu niti krevet, ma ništa... Jutros sam ga vidio na 5 min jer me zvao da ga "žele pikati" pa sam otrčao gore i vidio ga, usput su mi rekli da sam iskoristio svoj današnji posjet. Drugim roditeljima preporučujem da se također bore za svoju djecu", kaže Roberto.
Malom Šimunu želimo brzo ozdravljenje, a tati Robertu i svim ostalim mamama i tatama strpljenja u nadi da će se izboriti za prava svoje djece!
