Kako baš sve uspijemo zakomplicirati
8.5.2022. | 20:51
034 Portal
Pregleda: 3958
Mirela Čavajda
(FOTO: rtl)
Kažu da su ljudi kompleksna bića, no čini se da su zbog onog „mislim, dakle jesam“ i previše komplicirana. Često se o nekoj temi može čuti kako stvari nisu baš tako jednostavne ili kako nije sve crno i bijelo. Zanimljivo, u znanosti je sve jednostavno i, primjerice, fizikalni zakoni su jasni ma koliko kompleksni bili (neovisno o tome jesu li ih ljudi još otkrili ili nisu).
Ovih dana ponovno je aktualna tema pobačaj. To je tema koja muči ne samo Hrvate nego mnoge, posebno iz kršćanskog svijeta. Na toj temi se čak dobivaju ili gube izbori. Međutim, ako se stvari pristupi racionalno onda možda i nije tako komplicirana tema.
Kod pobačaja postoje dva pitanja.
Prvi je vezan uz pravo žene da skrbi o svom tijelu i to je pravo neotuđivo.
Drugi je vezan uz liječnike koji se pozivaju na „priziv savjesti“.
Sam pobačaj bi se mogao podijeliti u tri skupine i zavisno o tome trebaju se dati JEDNOSTAVNA rješenja.
Prvi je medicinski opravdan i kao u slučaju u kojemu ovih dana čitamo. Svi znamo da je majka vezana pupčanom vrpcom uz plod i da se rak može prošiti. Ugrožen je dakle i život žene i tu joj se treba pružiti liječnička skrb. Tu priča počinje i završava i nema „priziva savjesti“. U ovoj skupini medicinsko opravdanih pobačaja/poroda su i kada je izvjesno da dijete se neće roditi zdravo nego će imati teška oboljenja koja su po život opasna. Tu, također, treba dijete poroditi ranije, ako roditelji to žele, jer imaju pravo odlučiti kakav će život imati, zato što to uvelike može utjecati na njihovo psihičko zdravlje.
Drugi pobačaj je vezan uz to kada je plod začet mimo volje žene. To se prije svega misli na silovanje, iako može biti žrtvom znanstvenog eksperimenta i sl. Tu do 12 tjedna bi morala moći ostvariti pravo na pobačaj bez „priziva savjesti“, a nakon toga se liječnici mogu pozvati na „priziv savjesti“, ali ženu trebaju uputiti na adresu (u RH, ne u Sloveniji) gdje isti može pobačaj izvršiti. Naravno, ako žena tvrdi da je silovana, a ranije nije prijavila, to se mora i danas prijaviti policiji, baš kao i saznanje za svako drugo kazneno djelo.
Treću skupinu čini pobačaj koji je zapravo „zakašnjela kontracepcija“. Tu nema medicinske skrbi kako mnogi pogrešno ističu da žena ima pravo. Nakon 12 tjedna ne bi se trebalo moći pobaciti, a do 12 može, ali bi se trebalo platiti. I tableta za dan poslije košta… Ovdje je vrlo važno vidjeti jeli žena u braku ili nije, a što u sadašnjem zakonu nije riješeno pa udana žena može pobaciti bez da muž za to zna. Ako je u braku, a dijete je muževo onda on ima to pravo znati. Naravno, ima pravo znati i da mu je žena trudna, a nije njegovo, jer po zakonu, podrazumijeva se da je njegovo. Može se dogoditi da nije njegovo, da je žena trudna 8 tjedana i dogovara pobačaj, ali muž umre, a do tada nisu djece imali. Može odustati od pobačaja, a zakon je takav da će žena i to dijete sve njegovo naslijediti; a žena će sve naslijediti čak i ako nakon ostavine spontano (s ili bez navodnika) pobaci. Da tog djeteta nema, muževu imovinu bi dijelila s njegovim roditeljima.
Iz svih okolnosti može se zaključiti kako je pitanje pobačaja više pravno, nego vjersko pitanje pa s obzirom na cjelokupan pravni sustav treba regulirati i pitanje pobačaja.
