Izlet na Staru planinu Balkan i Vitošu u Bugarskoj 30.08.-2.09.2019.
7.9.2019. | 08:47
HPD Sokolovac
Pregleda: 4262
U organizaciji HPD „Sokolovac“ planinari su prošlog vikenda bili u Srbiji i Bugarskoj.
Stara planina duga je 530 km i proteže se od istočne Srbije, preko sjeverne Bugarske sve do Crnog mora i rta Emine. Najviši vrh masiva nalazi se u sredini Bugarske i zove se Botev 2,376 mnv, a onaj kojeg su planinari ispenjali je naviši je u Srbiji, Midžor 2169 mnv i Tri čuke 1933 mnv. Obišli su i planinski masiv iznad Sofije Vitošu, Černi vrh 2290 mnv. Ovaj izlet bio je međunarodnog karaktera što su i obilježili spojenim zastavama svojih država.
Čuvari Stare planine
Izlet na Staru planinu po mnogo čemu je drugačiji od dosadašnjih. Prije svega nikada do sada nije bio organiziran niti je itko od naših članova tamo bio. S naglaskom da je naše društvo staro 121 godinu.
Osim toga to je „stara“ planina, Balkan planina, pa već samim time izaziva poštovanje. Po tom najdužem planinskom masivu Balkan je i dobio naziv. Planinski masiv dug je 530 km i proteže se od istočne Srbije, preko sjeverne Bugarske sve do Crnog mora i rta Emine. Najviši vrh masiva nalazi se u sredini Bugarske i zove se Botev 2,376 mnv, a onaj kojeg smo mi penjali je naviši je u Srbiji, Midžor 2169 mnv.
Bili smo jedna jako dobra ekipa koja voli i hodati, ali i uživati u svemu što planina nudi. A Stara planina nudi jako puno. Nigdje nećete vidjeti toliko borovnice niti borovice, brusnice, malina, kupina, jagoda kao na Staroj planini. Ona vas grli, mami i zove da joj se vraćate svaki puta otkrivajući naki novi slap, potok, izvor. Puna je kanjona i klisura. Planina koja hrani i utapa žeđ. A mi smo bili žedni i željni te ljepote nakon 7 sati putovanja.
Na Staroj planini prema podacima ima više od 150 izvora, od kojih je 20-30 pretvoreno u česme. Najnižu temperaturu ima vrelo na Bati (4° C), pod vrhom Vražje glave i predstavlja najhladniji izvor u što smo se i sami uvjerili.
Naš dolazak u Baltu Berilovac uz našu vodičku Violetu bio je „mačji kašalj“. Nakon „nikad doć“ vožnje smještaj kod „učitelja Jove“ prilično iznenađuje ( ali o tome kasnije). Krećemo prema Ski centaru Babin Zub koji zimi raspolaže s 13 km uređenih staza različite težine i koji je gotovo 5 mjeseci godišnje pod snijegom.
Svih 17 planinara odlučujemo se za penjački izazov jer ispred nas je masiv, ogroman i pregledan. Zamišljamo ga više ravnim nego u usponima i tu se varamo. Staza je prostrana kao i planina. Noge nam se umaraju od stalnih uspona i u trenutku poželimo ležati na travi kao i kravice koje mirno pasu i odmaraju na suncu. Čujemo tišinu i lagano tonemo stapajući se s travom, cvijećem, malinama, brusnicama i borovnicama. Putem srećemo žene u berbi, ali i motoriste koji jure prema vrhu. Naša penjačka ekipa je nepredvidiva pa osim Marine i Miše (što je predvidivo),među prvima dolazi Mihael dječak od 6 godina. Ovaj uspon trajno će pamtiti i naša Danica i čestitamo joj na izdržljivosti i upornosti. Spojenim zastavama naših država obilježili smo ovaj trenutak.
Vraćamo se u Baltu Berilovac na naručenu večeru od strane našeg domaćina.
Škola učitelja Jove je spomen škola i zahvalni smo domaćinima što su nam ustupili prostor. Igrali smo se škole ponovno učeći slova i prisjećajući se nekih prošlih vremena kao u Lovrakovoj Družbi.
Put nas vodi dalje prema Dojkincima. Dolazimo kasnije nego je predviđeno, ali nikome od nas to ne smeta. Selo nas na prvi pogled oduševljava. Kod samog parkiranja dočekuje nas široki osmjeh žene
koja je svoju sreću pronašla upravo ovdje i kaže nam da je iz Virovitice. Smješteni smo u tri seoske kuće. Kavu i pivo naručujemo u kafani, ali i večeru nakon povratka s planine. Danas penjemo Tri čuke 1933 mnv.
Dragan i Nataša voze nas 15 km dalje džipom i kamionom do Arbinja.
Planina opet iznenađuje svojom vegetacijom. Postaje divlja, puna raslinja preko kojega hodamo. Staze su na nekim dijelovima nevidljive. Naši vodiči su Snežana i Nebojša. Ispenjali smo vrlo zagonenentna prostranstva najdužeg i najstarijeg masiva u Srbiji, a koji je ujedno i prirodna granica Srbije i Bugarske. Nakon čuke nastavljamo prema Tri kladenca, slapu Dokinačke rijeke. Uživali smo u svježini čudesne prirode, napijali se čiste izvorske vode.
Treći dan prije svitanja, a naspavani, odlazimo prema Bugarskoj, Sofiji i Vitoši. Dan smo proveli u ugodnom drušvu naše vodičke Marijane, bugarke sa savršenim hrvatskim. Penjanje gondolama i žičarom na najviši Černi vrh 2290 mnv. Ispenjali svi i preživjeli.
Vitoša je najstariji park prirode na Balkanu. Planina je nastala kao rezultat vulkanske aktivnosti. Duga je 19 km, a široka 17 km, a 10 vrhova je preko 2000 mnv. Marijana nas je pozvala na Balkanske susrete koji se slijedeće godine održavaju u Sloveniji, a mi nju na naše Jaglace.
Povratak u Dojkince gdje nas čeka naručena večera, druženje i pjesma.
Zahvalni smo domaćinima sela na svemu što su nam priuštili. Osjećali smo se dobrodošlo, podijelili smo s njima njihovu borbu za izvore Stare planine. Bili smo četiri dana njeni čuvari. Uvjerili smo se u ljepotu riječnih tokova Dojkinačke rijeke i kanjona Rosomače.
Ovaj kanjon sasvim je dovoljno dug, širok, visok i strm da ga čovjek zbog njegove ljepote, nikada ne izbriše iz sjećanja.
Svugdje je vlast slast, a borba ostaje nama planinarima. Spojili smo svoje zastave s punim poštovanjem prema Staroj planini.
Na povratku prema Požegi posjetili smo još jednom Pirot i Nišku Banju u kojoj smo proveli ostatak dana i u bazenima ostavili sav teret umora.
Vratili smo se svježi, puni energije s punim kutijama teglica domaćeg pekmeza i likera.
Zahvaljujem se svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog izleta, naročito Hamdi. Vodičima Violeti, Snežani i Marijani. Domaćinima Dragani, Zoranu, Nataši, Miroslavu i Draganu.
Budite i dalje čuvari Stare planine jer ćemo se vratiti!
