3.3.2021. | 09:42
HPD Sokolovac
Pregleda: 1660
FOTO: HPD Sokolovac
Bio je to gospodski izlet. Zašto ? Okupili se sve neki fini, šesni ljudi. Njih 17. K'o drukčije kaže – kleveće i laže (za broj, ne(znam) za moralno-političku podobnost) ! Nakon kurtoaznih uljudnosti glede pozdravljanja, predstavljanja, prebrajanja i inih kulturoloških stečevina, uskočismo u „vatrene kočije“ (valjda zbog „unutrašnjeg sagorijevanja“) i nakon četrdesetak km panoramske vožnje Našom Lijepo Zlatnom Dolinom osvanusmo (pa, bilo je jutro !) u „snenom slavonskom seocetu“ Jurkovcu (oko 4 km N-NE od Čaglina i 'iljadama milja od svega drugoga).
Nema veze. Mi smo ipak tamo došli. Došla i gospođa S. iz „BnS“. Veli, baš (će) joj lijepo (biti) s nama. Baš ! Ponijela i pravi pravcati slikopisni uređaj. Nek' se nađe. Iz čisto praktičnih razloga („terenci“, „kvadovi“, „kroseri“, … „zabunom“ ostadoše nam kod kuće), nastavismo dalje pješice. U revijalnom tonu, šetnju grebenskom (polu)blatnom traktorskom (šumskom) vlakom začinismo „pričam-ti-priču“ razgovorom. Mic po mic, lagano, polako i s noge na nogu „gutasmo“ (kilo)metre prema cilju.
I sve tako redom, dok gospodin H. nije postavio pitanje satno-kilometarske udaljenosti do Ivino-(vrelo)izvorišne ciljne ravnine, jer baš mu se približava vrijeme ručka. Zbog mira u želucima grupe, tada se (brzo) sjurismo do Ivina vrela. Gospođa T. skoro nije ni skinula r. s l., a vatrica je već „veselo plamsala“, slaninica (valjda je stavljeno dosta slova „n“) cvrčavo kapala s ražnja, a ekipica se (polu)udobno smjestila, po klupama, panjevima i inim sjedalicama uokolo te griskala „ono-što-se-peći-neće“. A, onda je uslijedilo sve ono zbog čega je sva ova muka i poduzeta - … .
Pivce i ka(h)v(ic)a, pa opet na put. Lagana uzbrdica, tek za otapanje frtalj maloprije stečene kalorije. I evo ti kritike – kud' opet uzbrdo !?!?! Prethodna kritika još se nije ni slegla, a gospođa I. zaključila je kako ni luda neće kroz kupinoostrugu, već će putićem produžiti dalje … i grupu pocijepati nadvoje-natroje. Ej, gdje ste … ovdje smo … i opet se okupismo … - (područje) izvor(a) – rijeka Londža. Kakva rijeka ?!? Pa, nema ni izvor. E, tako je to kod nas – nešto (ni)iz ničega ! HR posla, naravno. Nakon kratke konsternacije izostankom „klasičnog“, velikog, mokrog izvora, zaključismo: idemo mi svojoj kući.
Na povratku, pauza, sijelo na kladama, „Dani poezije“ uz koloplet pjesama „voćka poslije kiše“, „svi pačići došli“, … . Još malo šunjanja po šumi, livadi i oranici i već se vratismo na početak. I pogodismo selo iz kojeg smo to jutro krenuli – Jurkovac. Napokon ! Adio (i u mislima – (možda) nikada više) !
Slova (čudno) posložila gospođa T.
(podaci poznati redakciji)
Vodič izleta je bio neumorni planinar Tomislav Garilović. Uz onu poznatu krilaticu umor prolazi a zadovoljstvo ostaje šaljemo svima planinarski pozdrav sa željom i pozivom da nam se svi pridružite još koji niste u budućim planinarskim aktivnostima,-poručuju iz HPD Sokolovac.