Protiv vjetra, preko ledenjaka do alpskog vrhunca (video)
21.08.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 9946
Planinari HPD-a Sokolovac na Grossglockneru
(FOTO: Iz priv. kol. M. Jakobovića)
Članovi Hrvatskog planinarskog društva Sokolovac iz Požege su se nedavno uspeli na Grossglockner, najviši vrh Austrije. Frano Barišić iz Jakšića, Mario Jakobović iz Požege i Antonio Koderman iz Ptuja su nakon višemjesečnih priprema obavili najviši uspon Sokolovca u posljednjih 10 i više godina. Do vrha 3.798 metara visoke planine u srcu Alpa s pogledom koji oduzima dah pratile su ih brojne opasnosti i ljepote.
- Uspon smo napokon započeli 7. kolovoza od Lucknerhausa gdje smo ostavili automobil na 1.900 metara odakle se uspinje nezahtjevna stazica kroz prekrasnu dolinu s pogledom na veličanstveni Grossglockner ispred nas. Uspon od oko 1.000 metara je bio lagana šetnjica i uživanje u prekrasnom alpskom krajoliku. Prvi dan smo završili dolaskom do planinarske kuće Stüdlhütte na 2.802 m gdje smo i prenoćili - priča nam Jakobović.
Po njegovoj priči ispada da je bilo poprilično lagano, no na naš upit je li bilo kakvih zanimljivosti doznajemo da su se prvoga dana izgubili na visokogorskim alpskim cestama.
- Dogodilo nam se jedno veliko skretanje s puta. U Austriji je sve katastrofalno označeno kada krenete u alpske ceste u kojima se možete penjati automobilom i na 3.000 metara visine. Vođeni "Grossglockner" oznakama dolazimo do naplatnih kućica u stilu Lučkog. Slijedi neugodno iznenađenje: cijena cestarine koja je prema forumima na internetu 10 eura zapravo iznosi 30. Mislim si: "Tu si jednom u životu" i nastavljamo nekih pola sata uz nagib od 15 posto dok automobil "krepava" u prvoj brzini. Dolazimo do jedne kuće gdje piše "visina 2.300 metara", a znamo da moramo ostaviti automobil na 1.900 metara. Vadimo karte i shvaćamo da trebamo ići 150 kilometara na jug, a već je podne. Vraćamo se i srećom prije mraka dolazimo do prve točke.
Drugi dan ekipa ustaje ujutro u 4 sata, slaže opremu i s upaljenim čeonim svjetiljkama kreće prema vrhu. Počinje pravo penjanje.
- Dolaskom do prvih ledenjaka, postavili smo dereze, pripremili cepine i tek tada postali svjesni da smo na pravom visokogorskom, alpskom usponu. Pogled nam je veći dio vremena prikovan za vrh preko kojega jure oblaci, a taj vjetar počinjemo i osjećati na oko 3.200 m visine, kada nakon izbijanja na greben počinje snažno puhati - opisuje Mario.
U 3.454 metara visokom planinarskom domu Erzherzog – Johann ostavljaju nepotrebnu opremu, tamo već teže dolaze do daha jer opada koncentracija kisika. Uspon postaje sve opasniji, vrh je blizu.
- U međuvremenu vjetar je ojačao do olujnih udara i temperatura je pala, ali nastavljamo s usponom odlučni do vrha. Početak završnog dijela uspona savladavamo u navezu preko ledenjaka, a zatim dolazimo do prilično kršljive stijene. Par puta je pored nas proletjela "kamenčuga" pored i to "prava momačka" koja vam natjera srce 100 kilometara na sat - prisjeća se Jakobović.
- Odatle počinje strmi uspon, na mjestima potpuno okomit. Dionice savladavamo međusobno se osiguravajući prisiljeni na dosta zastajkivanja zbog gužve na težim dijelovima, izloženi jakim udarima ledenog vjetra koji nemilosrdno izvlači toplinu iz tijela i u lice baca komadiće leda, prašine i sitnog kamenja. I konačno, oko 12 sati stajemo na vrh, promrzli, ukočenih prstiju i smrznutih lica, ali beskrajno sretni i osupnuti pogledom na prekrasan niz alpskih vrhunaca u svim smjerovima - opisuje nam s oduševljenjem.
Vjetar pri silasku baca Maria na ledenjak pored kojeg je rupa duboka 1.000 metara. Sve dobro završava zahvaljujući prisebnosti, a idući dan donosi odmor i susret sa sviscima.
- U takvim se situacijama ukopaš cepinom na mjestu i moliš Boga da izdržiš. Smanjivanjem visine vjetar je ipak polako izgubio bitku i prestao. Žao mi je što nismo fotografirali veliku pukotinu na ledenjaku široku pola metra i duboku 10 metara zbog promrzlosti. Prenoćili smo na 2.802 m u Stüdlhütteu, a po dolasku pojeli sve ponuđeno kao da nema sutra. Sljedeće jutro kroz prekrasnu dolinu spustili smo se do automobila, promatrajući svisce koji su zaigrano trčkarali oko nas i ostavljajući iz sebe veličanstveni Grossglockner.
