Požega je puna pjesnika, samo trebaju skupiti hrabrost
06.07.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 8030
Večer poezije
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Požega je grad pjesnika. Ima ih mnogo, no malo njih je dovoljno hrabro poći stopama Dobriše Cesarića i javno objaviti ono što su napisali. Njih sedmero su jučer skupili još više hrabrosti pa su ih predstavili na Večeri poezije u pizzeriji Aureus u sklopu Požeškog kulturnog ljeta. Svi su recitirali svoje pjesme, osim Marija Kovačevića iz Slijepih putnika, koji je uz njih svirao, a recitirala ih je Jakica Vuković.
- Dobio sam poziv od Dijane Klarić iz knjižnice da nastupim s par pjesama, pa nisam mogao odbiti. Ovo mi je prvi ovakav nastup. Koliko su se moje pjesme uklopile, ne znam jer sam ih radio sam u skladu s glazbom. Gospođa Jakica Vuković je recitirala, a ja sam to popratio malo drukčijom melodijom od one koja inače ide s pjesmom. Ovo mi je jedno novo iskustvo, bilo je lijepo. Smatram da je to zaista vrijedno. U Požegi ima puno ljudi koji se bave pisanjem. Vjerujem da bi se moglo napraviti da ljudi recitiraju svoje pjesme cijeli vikend - kazao nam je Marijo Kovačević.
Pjesme su još recitirali Ranko Janković - Raka, Irena Ivetić, Katarina Skeleđić, Ivan Abibović, Ana Neferović i Danica Rončević. Osim Marija Kovačevića za glazbenu podlogu se pobrinula Melanie Ugrin koja je izvela 5. i 6. stavak "Španjolske suitu" te "Melankolični valcer" na harmonici.
- Poezijom se bavim 20-ak godina. Bilo je i pokušaja u djetinjstvu u školskim listovima, ali nije se ništa sačuvalo. Volim prirodu i pisati o Slavoniji i cvijeću. Volim sve što je lijepo. Večeras sam recitirala pjesmu o makovima. Sada je baš ljeto, žita zriju, makovi su prekrasni među njime. Dosjetila sam se toga i napisala sam pjesmu. Ovdje sam svake godine. Prelijepo mi je kada se ljudi nađu koji vole stih, prirodu i druženja - ispričala nam je Danica Rončević.
- Pišem slavonske teme na našem mjesnom govoru koji se pomalo gubi. Književni jezik sve više prodire, a stariji ljudi umiru. Pokušavam svaku domaću riječ uvrstiti u svoje stihove i spasiti. Objavio sam dvije knjige poezije i scenskih prikaza "Zauvik" i "Ikavicom i ravnicom". Treći put nastupam i mogu reći da je ova večer bila najbogatija dosad. Treba ljude pozvati da kažu svoje stihove, da pjesme ne ostanu u ladicama. Ima puno mladih ljudi koji imaju lijepe pjesme. Svi mi mislimo jesu li naše pjesme dovoljno dobre. Jako dugo pišem, ali nisam javno nastupao jer nije bilo ovakvih prilika. Prvu knjigu sam objavio sa 60 godina, nikad nije kasno - kazao nam nam je Ivan Abibović.
