Prvak RH u bacanju diska: Trenira u ovakvim uvjetima
06.05.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 6623
Damir Ludvig
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Iako je postavio hrvatski rekord u bacanju diska u veteranskoj M50 kategoriji, mnogi Požežani nisu još čuli za Damira Ludviga. Primio nas je u svojem domu da nam kaže da atletika u Požegi nije umrla rušenjem atletskog stadiona. Vidi se kako je riječ o bacačkoj kući jer mu balkon krasi atletsko koplje. S kolegom Zdravkom Vrankovićem na Rekreaciji trenira pazeći da nekoga ne pogodi.
- Čekaš kada netko trči, a kada nogometaši imaju utakmice ne mogu bacati disk. Nije nam se dogodila nezgoda jer pazimo. Dobio sam dozvolu ravnatelja Tehničke škole da tamo treniram, ali tamo nema dovoljno velikoga kruga. Preko zime vježbam u garaži, uredio sam si kućnu teretanu, vlastiti rad. Nemamo adekvatne uvjete, no postižemo rezultate. Imali smo stazu i teren za bacanje koji nisu zadovoljavali uvjete za natjecanja, ali su bili dobri za trening, za atletiku nam je atletski stadion neophodan - ispričao nam je energični 52-godišnji atletičar.
Vratio se atletici s 50 godina da bi pomeo konkurenciju.
- Kao junior sam bio jedan od trojice najboljih u Jugoslaviji, no kada sam završio Vojnu akademiju puno sam putovao pa je došao Domovinski rat. Kada sam se umirovio pratio sam rezultate i rekao sam si da bih mogao probati i sam bacati. Na prvom natjecanju na Otvorenom prvenstvu Zagreba 2011. bio sam prvi u disku, a drugi u kugli. Na Balkanskim atletskim veteranskim igrama u Domžali sam bio 3. u kugli i 4. u disku. Rezultate sam stalno poboljšavao zahvaljujući internetu i savjetima drugih bacača poput Amerikanca Matta Ellisa kojima šaljem video - kazao je.
Atletski klub Požega je dobio ove godine 5.000 kuna od Grada Požege, novac za organizaciju Panežićevog memorijala i put na bečki maraton, a za usporedbu ŠNK Slavonija radi s oko milijun kuna godišnje.
- Treba platiti put, smještaj, startninu, po osobi 6 do 7 tisuća kuna godišnje za natjecanja, ono što mi radimo prešlo je iz entuzijazma u asketizam, sve iz vlastitog džepa. Samo sanjam natjecanja poput Prvenstva svijeta u Torinu. Ne želim kukati jer ako sam ja u improviziranim uvjetima ostvario nešto, mogu to i mladi koji nam se mogu i trebaju javiti u klub. Spreman sam im pomoći svojim iskustvom i savjetima - rekao nam je.
