Pauza je samo zatišje pred proljetnu buru
24.02.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 7192
Maja Del Vechio
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Požeška slikarica Maja Del Vechio trenutačno uživa u malom zatišju za koje kaže da joj je zapravo najdulje u životu. No, to ne znači nedostatak inspiracije, već predstavlja samo razdoblje smanjene aktivnosti. A počela je još s 12 godina.
- Na početku radila sam ulje na platnu, zapravo počela sam slikati kada sam shvatila što je slika, a aktivno se time bavim 40 godina. Nisam završila akademiju, sve sam otkrivala sama. Trebalo mi je puno vremena pa se ponekad pitam kako bi bilo da sam je završila.
- Tijekom rata pitala sam se čemu jadikovke i krenula sam pokazivati svoje radove ljudima. Zajedno sa svojim kolegicama počela sam izlagati radove na izložbama i tako je krenulo - ispričala nam je slikarica.
Usprkos zatišju, priprema se za proljeće. Atelier ne grije jer su skupi troškovi grijanja i upitno je bi li ih uspjela platiti od prodanih slika.
Zidovi njenog doma su ispunjeni mrtvom i živom prirodom, aktovima i urbanim prizorima s kojima se ova umjetnica razigrano poigrava koristeći raznovrsne tehnike i formate. U ateljeu smo vidjeli i nekoliko konja za koje nam je rekla da je podsjećaju na djetinjstvo i konje njenog oca, bilo je teško od oka pogoditi omiljenu temu njenih radova.
- U početku sam imala deset samostalnih izložbi i sve su bile ženski aktovi. To je bio neki moj mladenački revolt, nisam bila zadovoljna kako žensku osobu rade muškarci. Željela sam pokazati da se sve može prikazati na drugi način. Svaka čast muškim slikarima, ali tek kad sam postigla cilj, vidjela sam da ima i drugih stvari. Zapravo volim slikati sve: mrtvu prirodu, voće, cvijeće koje normalno volim jer sam žena.
Kao slikarica se jako dugo bojala da je ljepota tuđih djela ne zarazi, pa čak neko vrijeme nije ni htjela čitati o tuđim djelima. I danas uvijek nastoji ono što joj se svidi kod drugih obraditi na svoj način te ostati jedinstvena.
- Ne znam bih li to trebala priznati. Voljela sam jednu zelenu i narančastu boju koje sam često koristila, uvijek sam se borila s tom bojom, to mi je bio izazov. Jednom smo bili u kasinu koji se zvao Picasso i uopće nisam razmišljala kada sam pogledala jednu sliku u kojoj sam vidjela toliko poznate boje. Trebalo mi je više od sat vremena dok sam to povezala s imenom kasina i shvatila da sam tim slikama, u Picassu, prepoznala te boje. Ne bih nikada nekoga kopirala, ali slučajno sam prepoznala nešto svoje u njemu, to me razveselilo i sada me tek Picasso počeo zanimati pa planiram otići na izložbu njegovih djela u Zagreb – povjerila nam se ipak.
Maju potpuno podržava cijela obitelj. Ponekad se unese u posao po dvanaest sati u komadu, našalila se da to suprugu uopće ne smeta jer tako ima više vremena za sebe. Umjetnička crta teče u ovoj obitelji, kćer joj se bavi obradom keramike i izradom nakita, a Maja nam se posebno pohvalila unukom koja je upisala Likovnu akademiju u Rijeci.
- Ona je dosta na mene, puno stvari radi, ona će nešto i sašiti, promijeniti majicu na svoj način, odjednom se sjetiti nečega novog, ništa joj nije strano, ne boji se raditi. Ako si opterećen da nešto nećeš dobro napraviti onda ne moraš ni početi slikati – ispričala je Del Vechio o potencijalnoj nasljednici obiteljske tradicije.
