Nazad u Havani: U jeftinom hostelu sa zanimljivim cimerima

Marko s društvom
(FOTO: Iz priv. kol. M. Barčana)

22.01.2013. | Marko Barčan
Pregleda: 3978

Vraćamo se u ‘dirty’ Havanu. U hostel kod Magnolije gdje sam u posljednja dva dana upoznao desetak novih ljudi. Ovo je moje društvo, ekipa s kojom znam obići tijekom dana pokoju znamenitost, a po noći zapiti bocu ruma i povesti duge razgovore o politici, putovanjima, jezicima i ljudima... Ovo je vrlo šaroliko društvo, a svima im je zajedničko da putuju svijetom s jako malo novca. Oni su backpackeri koji većinom putuju putem "Couchsurfinga", portala koji spaja svjetske putnike koji i sam koristim.

Dobro sam procijenio kad sam razmišljao da mi soliranje u sobi ne donosi ništa dobro osim komfora. Trebam upoznati nove ljude, sličnih svjetonazora, koji putuju na identičan način.

Magnolia i Fredo stariji su bračni par koji na drugom katu svoje kuće u centru Havane iznajmljuju sobe. Dvije sobe, nas je do 12 i imamo zajedničku kuhinju, kupaonicu, terasu te svatko plaća 5$ dnevno. Ovdje je vrlo živo za jutra i večeri i čuju se različite impresivne priče. Nikome ne smeta što higijena cjelokupnog prostora možda nije na nekom regularnom nivou, uživamo ovdje što bi se reklo pa skoro za džabe.





Jefferson je iz Brazila, 40 dana putuje i plan mu je u to vrijeme proći Kubu, Venezuelu, Kolumbiju i Ekvador, a na tom putu radi istraživanje međunarodnih odnosa za fakultet. O ovome ću još pisati jer ovaj momak ima pregled ekonomske suradnje cijele Latinske Amerike. Natan je također iz Brazila, profesor fizike koji je uhvatio dvadesetak dana za Kubu. Ruth je iz Sjeverne Irske, izgubila je posao prošle godine kao višak radne snage. Mogla je biti doma, plaćati režije i stanarinu te nekako preživljavati. Umjesto toga otišla je 6 mjeseci volontirati u Indiju, a nakon toga shvatila je da joj poslovne prilike još uvijek nisu naklonjene te se na šest mjeseci zaputila na novu rutu Meksiko - Kuba  - Meksiko - Gvatemala - Honduras - Nikaragva - Kostarika - Panama. Istu sam rutu i ja isprva mislio gađati, ali sam previše želio vidjeti južni kontinent.

Također, procijenio sam da je sigurnosno stanje na tom putu kritičnije nego na jugu. Sigurnost je vrlo relativan pojam u Latniskoj Americi. “Radi se vjerojatno o najnesigurnijem području u svijetu!”, govore mi dva Poljaka koji zajedno imaju više od 100 godina i koji su vidjeli svijeta istovremeno mi pokazujući porezotine od noža koje je jedan zaradio u Kolumbiji. Pljačke, hladnim ili vatrenim oružjem tamo su vrlo česta pojava.



Svaki dan ovdje netko novi dođe, dok drugi ode. Ovdje u društvu širim vidike, dobivam nove ideje, znanja, poznanstva, mogućnosti da me smjeste ukoliko se nađem na njihovim područjima. Svatko priča svoju priču. No, za mene, oni su bogovi putovanja i nedostaje mi još puno da dostignem taj nivo samokontrole što ovi ljudi posjeduju. Oni se isto na određeni način fascinirani mojim, po nekima, utopijskim idejama koje se pomalo provode u djelo. Ideje čovjeka koji je preko noći odlučio da želi biti (puto)pisac.

Pratite me na Facebooku: Marko Barčan Lifestyle



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI