Koga (ne) bode nestašica vode?
23.08.2012.
Željko Lukić
Pregleda: 5228
Nestašica vode
(FOTO: Ilustrativna fotografija)
Požeška kotlina je bogata kvalitetnom vodom, samo ona nije našla put do korisnika
Teška situacija s pitkom vodom u Pakracu i Lipiku samo je početak nevolja koje će uskoro snaći i cijelu Požešku kotlinu, u skladu s onom starom narodnom: "Kad igra medo kod susjeda brzo će i na tvoja vrata". Već medo kuca tako što je voda iz slavina dobila nekakav metalni okus (barem na sjevernom području Požege).
Kada su gastarbajteri dolazili kućama i pričali kako „Švabo ne pije vodu iz pipe“, dočekivani su s nevjericom, a sada će to morati činiti i najsiromašniji slojevi društva, baš kao što je mobitel do prije nevelikog broja godina bio sastavni dio rugalica o Hercegovcima, a danas ga nose čak i predškolska djeca. Zašto je obična voda (dakle, negazirana) u bocama preskupa i zašto se ne pune boce na području Požeške kotline, možete pitati jednog našeg poduzetnika koji je to prije nekoliko godina pokušao pokrenuti, pa su ga onemogućili. (Pssst, nije tadašnjoj vladajućoj bagri dao dovoljan bakšiš).
U školi se uči tzv. paradoks vode – fizikalna pojava da voda ima najveću gustoću pri 4 stupnja C, a sve iznad ili ispod te temperature dovodi do širenja njena volumena. Isto tako, mutna voda ne mora biti štetna po zdravlje, dok bistra i naizgled čista može biti štetna zbog kemijskog ili biološkog zagađenja. (Usput valja napomenuti da mliječno bijela boja vode ne potječe ni od kakvog klora ili drugih kemijskih dodataka kao što mnogi misle, nego od sićušnih mjehurića zraka koji nastaju kad se vodna pumpa zbog niska vodostaja „pati“ i pri tome tjera zrak u vodu. To samo po sebi nije štetno, jer se ona brzo izbistri kad je na otvorenom.)
Postoje još neke paradoksalne pojave kod vode – društvene, a te su poneke teže razumljive nego ona fizikalna.
Paradoksalno je već samo po sebi što se voda za vodovod na izvorištima raznih vrsta laboratorijski analizira, filtrira i kemijski tretira kako bi bila pitka, a onda se s tom pitkom vodom uglavnom ispiru – zahodi, odnosno najveći postotak vode u prosječnom kućanstvu ide baš za tu svrhu, pa tek onda za pranje rublja, kupanje, zalijevanje i sl. dok se za piće koristi manje od 1 posto potrošnje. Ako izuzmemo na našem području nekoliko poduzeća koja iz vlastitih bunara koriste tzv. tehnološku vodu, golema količina pitke vode zapravo je nepotrebno pitka, a time i skuplja jer održavanje njene pitkosti uz ostale troškove ima svoju cijenu.
Što se tiče same Požeške kotline, i školarci uče da je bogata gorskim izvorima i potocima od kojih je vrlo mali dio – kako se to stručno kaže – kaptiran, baš kao što su rijetki duboki seoski bunari koji baš nikada nisu presušili, no oni mogu biti putokaz stručnjacima za istraživanja vodenih „žila“ (izreka: kartu čitaj, a seljaka pitaj). Nisu se do sada stručnjaci baš iskazali u suradnji s kolektivnim umijećima pamćenjem našeg seoskog življa.
Zašto prijeti nestašica pitke vode u Zlatnoj dolini koju neće značajno olakšati ni sitne bušotine koje se sada izvode (opet narodna izreka: sjetila se baba kudjelje uoči Mlade nedjelje). Ista izreka važi i za nedavno održani „okrugli stol“ o Akumulaciji Kamenska, a takvih i sličnih skupova smo se nagledali i previše na lokalnoj razini gdje su im sitni lokalni političari „držali svijeću“. Naime, za propast toga projekta zaslužna je prvenstveno nesloga u Slavoniji, gdje je Akumulacija trebala snabdijevati vodom gotovo pola ove regije, a ne samo požeški kraj. Dio stručnjaka je, pod utjecajem političara iz drugih sredina, tvrdio da se radi o megalomaniji, pa mnoge tadašnje općine i gradovi nisu htjeli ni čuti, a kamoli sudjelovati. Gotovo u isto vrijeme Požega je davala pare za kojekakve budalaštine, kao npr. zračnu luku u Osijeku te još neke projekte „regionalnog razvoja“ smišljene u glavama tadašnjih osječkih mudrijaša (ma ne mogu opet bez izreke: s istoka je dobro došlo samo sunce).
Ako cijela Slavonija (uz danas moguće druge načine partnerstva) ne može skupiti par stotina milijuna za Akumulaciju, onda neka bude žedna – rekli bi zlobnici. (Kako sam i ja zloban, to isto kažem). Ma nije problem što će presušiti crpilišta pitke vode te suša i dalje pustošiti urod, nego što će biti poteškoća oko zalijevanja trave na nogometnom igralištu s drvenim tribinama, crvene prašine na teniskom terenu i cvijeća po rundelama raznih kružnih tokova.
