Život u mraku: Pobijedio agoniju uz pikado i druženje
29.04.2012.
Mario Barać
Pregleda: 4184
Stanko Kovačić
(FOTO: Mario Barać)
Udruga slijepih i slabovidnih osoba Pakrac – Lipik je bila domaćin turnira lige „Panonska Hrvatska“ u elektronskom pikadu za slijepe i slabovidne osobe na kojem su, uz domaću, nastupile i ekipe iz Osijeka, Vukovara i Vinkovaca, Slavonskog Broda, Požege, Virovitice i Bjelovara.
Stanko Kovačić je predsjednik pakračko–lipičke udruge slijepih i jedan od inicijatora nabavke elektronskog pikada koji je posredstvom Grada Lipika i francuske pokrajine Picardy, u Pakrac stigao prije godinu dana.
– Družeći se s članovima ostalih udruga iz drugih gradova, vidio sam da upravo pikado najviše povezuje članove. Velika želja mi je bila nabaviti pikado za 40-ak članova naše udruge, a da je to bio pravi potez potvrđuje podatak da elektronski pikado danas u našoj udruzi trenira 15 članova, ističe Stanko koji, zajedno s Franjom Salvadorom, Alberom Svjetličićem i Draganom Milakovićem, čini ekipu Pakrac–Lipik.
Mnogi su mu se smijali
Stranko, ili Stanja kako ga znaju Lipičani i Pakračani, ranije nikada nije trenirao pikado, a kada je počeo, kaže, mnogi su se smijali.
– Najviše su nam pomogli prijatelji iz Požege i Bjelovara, ističe Stanko, inženjer prometa koji je nekada bio šef pakračkog kolodvora, a koji ima tek 0,02 posto vida. Vid je izgubio u nesreći 2001. godine.
Čisteći obiteljsku kuću svojih roditelja koja je tijekom Domovinskog rata bila na okupiranom području, uočio je nešto neobično na podu. Nije ni slutio da se radi o bombi čiji su ga geleri teško ranili, a osim što su mu praktički uništili oba oka, Stanko je ostao i bez tri prsta desne ruke.
– Skoro dvije godine nisam vidio baš ništa, živio sam u agoniji, a ne znam je li mi sve to skupa teže bilo podnijeti tjelesno ili psihički. Spasio me je upravo rad u udruzi, upravo ovaj pikado i druženje, rekao je Stanko.
Od OFK Beograd do lipičke staklane
U mladosti je Stanja slovio kao vrhunski nogometaš i veliki talent. Igrao je na poziciji stopera, bio je odličan tehničar, ali i vrlo bridak i oštar je, kako sam kaže, kao braniču mu je nogometna deviza bila – nema prolaska. Njegova nogometna karijera je obećavala, kao 18-godišnjak bio je na probi u OFK Beogradu i odmah je oduševio skaute kluba s Banjice, ali su ponudili skromne nove.
– Baš u to vrijeme sam dobio posao u lipičkoj staklani i to je bilo presudno da sljedećih 18 godina igram rekreativno u Lipiku, pojasnio je Stanja koji se ove subote, zajedno s ostalim članovima pakračko–lipičke udruge slijepih pokazao kao pravi domaćin.
– Sve je super, domaćini su vrlo ljubazni i ugodno se osjećamo u Pakracu u kojem gostujemo po prvi put, rekao je Ivica Vinkler iz osječke ekipe.
Nedostaje im zvučnih knjiga
Kako ističu slijepi i slabovidni Pakraca i Lipika, nedostaje im zvučnih izdanja knjiga za njihovu knjižnicu, ali su zato nedavno nabavili kompjutor prilagođen slijepim osobama s govornom jedinicom.
– Drago mi je što smo povezali slijepe ovog dijela Slavonije i što se uz pikado okupljamo, družimo, veselimo, ali lakše prolazimo kroz svakodnevne probleme. Ovo je naša najbolja terapija, rekao je Stanko, a potom s ostalim domaćinima i gostima zapjevao stihove neslužbene himne slijepih i slabovidnih Slavonije – „Crne oči dobro vide, di u mraku dvoje side“.
