Treba li Hrvatska regulirati Facebook?
22.12.2017.
index.hr
Pregleda: 3205
Naslov slike
(FOTO: 034 portal)
Presuda i samoubojstvo Slobodana Praljka potaknuli su raspravu o regulaciji Facebooka nakon što je ta društvena mreža blokirala brojne korisnike iz Hrvatske, kako one koji su ga slavili, tako i njegove kritičare.
Udruga U ime obitelji nezadovoljna uklanjanjem sadržaja vezanim oko Praljka zatražila je od premijera Plenkovića da regulira Facebook, što su mnogi ismijavali, a ovi su se pozivali na primjer Njemačke.
Tako se Hrvatska našla u apsurdnoj situaciji da oni koji bi drugima uskraćivali prava odjednom zagovaraju slobodu govora i njemački zakon, mada bi isti u slučaju da se preslika taj zakon, koji sprječava govor mržnje na društvenim mrežama, vrlo vjerojatno - bili blokirani.
Može li Hrvatska i treba li uopće regulirati Facebook ili će kao članica EU-a naprosto slijediti europsku politiku? Predstavlja li regulacija narušavanje slobode govora ili je nužna u sprečavanju govora mržnje? Kako to Facebook sada kontrolira, rade li to stvarni ljudi ili algoritmi? Traže li obiteljaši zapravo od Facebooka da odustane od obveze koju mu druge države nameću - da uloži trud kako bi filtrirao govor koji predstavlja povredu nečijih temeljnih prava?
To su pitanja koja smo uputili našim sugovornicima. Ivani Kundi, izvanrednoj profesorici Pravnog fakulteta u Rijeci, a zajedno su nam odgovorili Marcell Mars i Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta Mama.
"Ne želeći komentirati političke aspekte ove situacije, mogu reći da Facebook već nekoliko godina koristi algoritam pomoću kojega filtrira podatke koje njegovi korisnici postavljaju na svoje profile te ih cenzurira sukladno svojoj politici koju je u općim crtama objavio. Dakako, algoritam su sastavili ljudi, oni ga kontroliraju i mogu utjecati na njegov rad, primjerice dodajući, mijenjajući ili brišući kriterije za uklanjanje filtriranog sadržaja. Vjerojatno je da Facebook barem u nekim slučajevima filtrira sadržaje na način da algoritam samo upozorava ljude, dok oni odlučuju koji će sadržaj ukloniti, a koji ne", objašnjava Kunda za Index.
U Hrvatskoj se govor mržnje tolerira i ohrabruje
Marcell Mars i Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta Mama istaknuli su da, prije pokušaja procjene kako danas neka zemlja, članica EU-a, "no mala i s kompleksom manje vrijednosti, uopće može komunicirati vlastite potrebe i nesporazume s velikom privatnom internetskom kompanijom", treba nešto reći o tome kako smo dospjeli do ovdje.
"U Hrvatskoj je govor mržnje maksimalno toleriran, ohrabrivan, u dobrom broju slučajeva institucionaliziran ili se jednostavno dogodi pod nosom najviših dužnosnika države. Razni dužnosnici su u raznim prilikama pisali stvari zbog kojih bi "u Njemačkoj išli u zatvor", ali bilo bi dovoljno da kažu da im je profil "hakiran" danima, to bi naravno uvidjeli tek nakon što bi ih netko prozvao, i nikom ništa. Govor mržnje je pravilo u komentarima gotovo svih najvažnijih internet medija. Nikom ništa", komentirali su.
Razlog zbog kojeg se digla prašina je masovno korištenje mehanizma za prijavu zloupotrebe kojom je Facebook "autsorsao" discipliniranje i samoorganiziranje platforme vlastitim korisnicima. "Kao i obično desničarsko divljanje govorom mržnje prijavljivali su oni koji i inače prijavljuju pojave govora mržnje u Hrvatskoj. Nakon toga su i desničari spoznali kako je to mehanizam kojim se mogu osvetiti. Tako su prijavljivali sajtove antifašista koji nisu ni dotakli govor mržnje nego su ga prokazivali, ukazivali na njega i borili se protiv njega, kao i obično.
Desničari su, kao i obično, uspjeli krizne događaje artikulirati tako da se brane vrijednostima iza kojih ne stoje (sloboda izražavanja, inkluzivnost...) ili vlastitom ugroženošću koja ne postoji (oni je upravo proizvode za manjine u društvu). Također, optužuju da ih se napada cenzurom i ukidanjem prava na slobodno izražavanja (što je upravo taktika kojom se oni služe u napadima na one koje prozivaju za razbijanje kohezije i jedinstva u hrvatskom društvu kako ga oni zamišljaju)", upozorili su Mars i Medak.
Umjetna inteligencija ne prepoznaje kontekst
Za razliku od socijaliziranog čovjeka, umjetna inteligencija na čijem principu djeluje algoritam nije u mogućnosti prepoznati kontekst, pojašnjava Kenda. Slijedom toga, ako čovjek nije uključen u proces filtriranja, moguće je da primjenom nekog kriterija budu uklonjeni i oni sadržaji koji kritiziraju neku za Facebook nepoželjnu pojavu, a ne samo oni koji je podržavaju.
"Tome smo svjedočili više puta, a nedavni primjer bio je fotografija gole djevojčice koja je bježala od napalm-bombe snimljena 1972. za vrijeme rata u Vijetnamu, a čiji je autor dobitnik nagrade Pulitzer za tu fotografiju. Uklanjanje te fotografije s Facebooka potaknulo je globalnu reakciju i ona je uskoro vraćena na Facebook", rekla je za Index.
Pravila korištenja, pa i pravila suradničkog upravljanja resursima, kažu u Multimedijalnom institutu, pokazala su se na primjeru Wikipedije, čija je zajednica donijela pravila prije svega poučena problemima i potrebama velikih Wikipedija (engleska, njemačka, španjolska) kako neke male i isfrustrirane wikipedijske zajednice mogu, ne kršeći pravila upravljanja, pa čak ni pravila sadržaja, postati mjesta čistog historijskog revizionizma.
"To se dogodilo svim Wikipedijama s područja bivše Jugoslavije, uz izuzetak srpskohrvatske verzije. Facebook svoja pravila korištenja i obaveze prema korisnicima primarno kreira i prilagođava američkom (SAD) legalnom, političkom i kulturnom kontekstu. Svaki pokušaj "izvana" najčešće se prvo procjenjuje s obzirom na veličinu tržišta i ukupnog prihoda koji dolazi s njega.
U tom smislu vjerojatno je puno efikasnije uložiti neki napor u koordinaciju unutar EU-a oko adresiranja problema koji nastaju što monopolističkom korporativnom pozicijom u nekoj za društvo važnoj komunikacijskoj platformi, što različitim pravnim, političkim i kulturološkim kontekstom (najčešće u relaciji sa SAD-om).
Tolerancija EU-a prema hrvatskoj, poljskoj, mađarskoj, austrijskoj i ogrezlosti drugih država u radikalno desne revizionističke politike i retoriku vjerojatno taj proces čini nemogućim", smatraju.
Profesorica s riječkog Pravnog fakulteta kaže kako moramo imati na umu da je uključivanje ljudskih resursa u proces filtriranja financijski zahtjevniji te da Facebook kao trgovačko društvo u privatnom vlasništvu posve logično pokušava smanjiti troškove, kao i izbjeći bilo kakvu odgovornost.
Hrvatska se treba koordinirati s EU-om oko Facebooka
"Stoga je jedini način da država potakne vlasnike društvenih mreža na konzistentno poštivanje pravila koja su za tu državu važna je da to regulira. Upravo to je učinila Njemačka kada je svojim nedavnim zakonom propisala obvezu transparentnog postupka za prijavu nezakonitog sadržaja (govora mržnje i lažnih vijesti) i visoke kazne za neuklanjanje očiglednog takvog sadržaja sa socijalnih mreža u roku od 24 sata.
Ako me pitate treba li Hrvatska postupiti na sličan način, rekla bih da je to posve politička odluka. Naime, Njemačka je procijenila da svojom snagom može utjecati na globalne internetske igrače. Isto treba učiniti i Hrvatska, a pritom svakako ne zanemariti činjenicu da je ona dio Europske unije i da djelujući kroz nju zajedno s drugim državama članicama može postići mnogo više na globalnom planu. No, uvijek će ostati bitna razlika između država članica u tome što nemaju sve države jednako shvaćanje govora mržnje uslijed njihovih različitih povijesno-političkih okolnosti", zaključila je Kenda.
Marcell Mars i Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta ističu da su pokušaji da se izborimo za svoj glas i izraz na internetu teški, komplicirani, isprepleteni najrazličitijim interesima, time naravno ne i manje bitni.
No, koliko god to bilo teško iz individualne perspektive svakog od nas ili iz perspektive zajednice, naše društvo nabrojane probleme najvećim dijelom treba riješiti na svim drugim mjestima na kojima ne postoji sumnja oko prilike, mogućnosti i suverenosti rješavanja problema.
Nije urnebesan zahtjev za regulacijom nego tko to i od koga traži
"Pritom regulator, mediji i korisnici trebaju inzistirati da vlasnici društveno-mrežnih platformi osiguraju poštivanje zakona na njihovim servisima. Digitalna komunikacija integrirana je s društvenom svakodnevicom u kojoj živimo i ne može se smatrati izuzetom od normi koje reguliraju tu svakodnevicu. Sloboda govora je u mnogim društvima ograničeno pravo. Politički je, također, relevantno govori li ili flerta s govorom mržnje, neofašizmom ili veličanjem ratnih zločinaca netko tko je blizak vlasti ili na vlasti, kao što je često slučaj u Hrvatskoj. Indikativno je da se povika digla oko zahtjeva "U ime obitelji", udruge koja je svoj javni profil izgradila na dokidanju prava manjinskih društvenih skupina, jer je Facebook ukinuo ili privremeno suspendirao korisničke račune koji su lažno prijavljivali druge za govor mržnje, a sami su slavili osuđene ratne zločince.
Istodobno, u Hrvatskoj predstavnici vlasti govor mržnje toleriraju na stadionima, u udžbenicima i medijima, a i povremeno ga otvoreno potiču kada im to instrumentalno odgovara. Nije urnebesan zahtjev za regulacijom, već je urnebesno tko to traži i od koga traži.
Facebook kao dominantna društveno-mrežna platforma ima značajan učinak na javnost, njenu informiranost i funkcioniranje medija. On je suodgovoran za to što se komunicira i što se distribuira na wallovima i pageovima. Problem je što su na Facebooku granice između osobne i javne komunikacije fluidne, da jurisdikcije nisu jednostavno razlučive. No, bez obzira na to, Facebook snosi odgovornost ako je njegova platforma vektor za širenje govora mržnje ili huškačkog ponašanja", zaključuju Medak i Mars.
izvor: www.index.hr
