Manje nas je od četiri milijuna, ali to nije kraj demografskog sloma
27.08.2017.
M.M./SBonline.net
Pregleda: 4287
Bebe
(FOTO: M.M.)
Iz godine u godinu u Hrvatskoj više ljudi umire nego što ih se rađa. Alarmantan je to sažetak podataka o prirodnom kretanju stanovništva koje je ovih dana objavio Državni zavod za statistiku.
Od 2011. do 2013. ta je negativna razlika bila oko 10.000 osoba godišnje, a od 2014. prešla je i tu psihološku granicu, pa je 2015. čak 16.702 umrlo više nego što ih se rodilo, dok je 2016. ta razlika nešto manja, no i dalje alarmantna za malu naciju poput naše – umrlih je lani 14.005 više nego rođenih. Znači, samo prošle godine, kada se rodilo 37.537, a umrlo ih 51.542, nestao je grad veličine Slatine. Tako je u posljednjih pet godina rođenih manje od 232.000, a umrlih više od 300.000. Negativni prirodni prirast je oko 71.000 osoba, što znači da je u tom kratkom vremenu za demografska praćenja nestao grad veličine Zadra. U mjesečnoj analizi, počevši od lipnja 2016., najcrnji je siječanj 2017., tada je čak dvostruko više umrlih (6441) nego rođenih (3232). Za demografa Stjepana Šterca ovaj je poražavajući trend očekivan s obzirom na iseljavanje i starost stanovništva.
Iseljavanje
– To je realnost Hrvatske. Samo u prvih pet mjeseci 2017. prirodni pad u odnosu na isto vrijeme 2016. veći je za čak 40,2 posto i može se očekivati da na kraju godine imamo čak 20.000 umrlih više nego rođenih. Nastavi li se ova silina iseljavanja i drugi negativni trendovi, za 10 godina prirodnim putem, samo prirodnim padom, moglo bi nestati više od 200.000 ljudi – upozorava Šterc.
Uz strmoglavi prirodni pad stanovništva, zemlju trese i groznica masovnog iseljavanja; od posljednjeg popisa stanovništva 2011. iselilo se, procjenjuje Šterc, više od 200.000 ljudi od čega iz Slavonije 30 posto, 70.000 osoba. Samo u Njemačku otišlo je 57.000, u Irsku 80.000 ljudi, crna je statistika naših vanjskih migracija. Iako se pri analizama i usporedbama i službeni i neslužbeni krugovi vole pozivati na ukupan broj od četiri, pa i 4,2 milijuna stanovnika, demografi upozoravaju da smo pali ispod tih brojki i da nas je danas, procjenjuje Šterc s obzirom na svu silinu iseljavanja, manje od četiri milijuna.
– Prirodni pad posljedica je svega što se događalo u nas, pogotovo starenja populacije, jer medicinski faktori dosegnuli su razinu gdje (više) nisu faktor svega toga. Na pragu smo izrazito duboke starosti, i to je najgori starosni oblik dobnog sastava stanovništva jedne zemlje – upozorava Šterc.
Od 556 gradova i općina u nas, samo 10 %, njih 50, ima više rođenih nego umrlih. Najveća koncentracija prirodnog prirasta su u Zadarskoj, Splitskoj i Međimurskoj županiji te Grad Zagreb. Istočno od njega samo je pet općina s takvim trendom, a jedna od njih je i Voćin čiji prirodni prirast "drže” Hrvati s Kosova doseljeni 1992.
– Puno djece stil je života, stav da se tako slavi život. Donedavno su imali po 4 – 5 djece, a sada uglavnom troje – kaže načelnik Predrag Filić.
Hrvati s Kosova čine do 70 % stanovništva ove općine, u nekim naseljima i 100 %.
– Naša politika je da (su)financiranjem pratimo djecu od malih nogu do završetka fakulteta – kroz sufinanciranje vrtića, predškole, školskog prijevoza i dr. Država je dosta dala za obnovu i stambeno zbrinjavanje – pojašnjava Filić, dok načelnik također demografski pozitivnih Andrijaševaca Damir Dekanić kaže kako je općinska vlast od ove općine stvorila sredinu za ugodan život te prostor bivšeg prognaničkog naselja Blaca želi parcelirati u besplatna zemljišta za mlade obitelji. No, to je tek jedna od rijetkih oaza u našoj sve većoj demografskoj pustoši. Jer, upozorava naciju Šterc, od popisa 2001. do danas ona ima više od 400.000 stanovnika manje.
Prosječna dob u nas je 43 godine. To je službeni podatak, no Šterc procjenjuje da smo vjerojatno već prešli i tu brojku i da je to danas 45 godina. Na upit koja bi dob bila optimalna, navodi primjer Irske kao relativno mlade nacije s prosječnom dobi od 38 godina.
– Bilo bi dobro da padnemo ispod 40 godina, no to se ne može dogoditi s ovakvim procesima, trendovima, ali i pristupom – kaže Šterc u zemlji čija je aktualna vlada na početku svog mandata osnovala i ministarstvo demografije, u okrilju ministarstva obitelji, mladih i socijalne politike. – Ono ne može napraviti odlučujuće stvari jer je stavljeno u koncept socijalne politike – nije optimist Šterc.
Ne ohrabruju ni podatci DZS-a vezani za broj sklopljenih i razvedenih brakova. Od 2011. do 2016. godišnji prosjek sklopljenih brakova je oko 20.000, a razvoda, sve do 2014., oko 5000; 2015. ih je bilo 6010, a lani se taj broj povećao na 7036, znači s nekadašnje četvrtine sada se razvede trećina bračnih partnera. Demograf Stjepan Šterc pojašnjava to posljedicom vrijednosnog sustava u državi. "Mi nemamo nikakav vrijednosni sustav, to postaje i jedan od ključnih faktora iseljavanja. Mladi ne vjeruju u takvo društvo, to čak više nije ni pitanje zapošljavanja, nego jednog nepovjerenja u društvo”, ocjenjuje Šterc.
