Preminuo je dugogodišnji nogometni djelatnik Pavo Mandarić

Pavo Mandarić
(FOTO: sportalo.hr)

13.08.2017. | M.M./sportalo.com
Pregleda: 5493

Iako je cijela đakovačka sportska javnost znala da je dugogodišnji igrač, nogometni trener Pavo Mandarić teško bolestan, neočekivano i s nevjericom  proširila se vijest o njegovoj smrti. Moram priznati da je i meni, autoru ovih redaka, teško pisati o čovjeku koji je cijeli svoj život posvetio nogometu, iz jednostavnoga razloga, jer je on bio i njegov  prvi nogometni trener.

Čiste kopačke, ručnik , Flavor aid i sendviči!

Sjećam se ljeta 1978. godine kada sam došao na prvi trening i kada nas je trener postrojio u vrstu. Išao je redom i pitao je tada zaigrane dječake: Kako se ti zoveš? Došao je i red na mene. Rekao sam: Miro Šola!, a on me upitao: Jesi li ti Ćokin sin? Tada sam prvi puta čuo za nadimak svoga oca, također nogometaša bivše Slobode. Ta rečenica dala mi je dodatnu važnost jer sam pomislio: Vidi, on zna moga oca! Kada sam došao kući i rekao ocu da mi je neki Mandarić trener, on je kratko rekao: On ti je bio odličan nogometaš i još bolji čovjek! Tu rečenicu mnogo ću puta ponavljati u svojoj kratkotrajnoj nogometnoj karijeri.


U sjećanju su mi ostale još dvije važne pedagoške odrednice moga trenera. Svaki trening počinjao je pregledom osobnih stvari. Trener bi rekao: Otvori torbu, a u njoj su morale biti čiste kopačke, ručnik i šampon. Tek nakon toga, igrači su mogli na skidanje i pripremu za trening. Taj sam primjer često spominjao i u kasnijoj sportskoj karijeri. Druga situacija vezana je uz završetak treninga. Kako je Toto (tadašnji domar, inače legendarni nogometaš tadašnjega Jedinstva) pripremao sok, a mi dečki se uvijek trudili da popijemo što više famoznoga Flavor aida često stvarajući gužvu u hodniku. Tada bi ušao trener i rekao: Ajmo, u red! Ako ste popili jednu šalicu, idemo na kraj reda pa ako ostane bit će još! Ta rečenica postalo je pedagoško pravilo koje je krasilo sve trenerove generacije.


Naš trener kako ga je zvala moja generacija koju su činili: Žitnjak, Bartolović, Kajba, Gadžić, Sopta, Češnik, Dilber, Janjić, Raspudić, Ptiček, Mihaljević… tijekom zimskih mjeseci pripremao je treninge u maloj dvorani Partizana, a čim je vrijeme dopustilo na vanjskom igralištu organizirao je turnir u malom nogometu. Uvijek je pažljivo slagao momčadi kako bi sve bile podjednake kvalitete iako smo mi već imali neke svoje planove i kombinacije. Na kraju turnira obvezno su nas čekali sendviči i sokovi. O tim, iz današnje perspektive, malim stvarima, on je vodio računa razvijajući u nama i pedagoške i odgojne norme. Nažalost, ja sam kasnije napustio nogomet i počeo se družiti s košarkaškom loptom, a naš trener ostao je i dalje vjeran nogometu.

Odlična nogometna i još bolja trenerska karijera!

Pavo Mandarić svoje će nogometne početke započeo u Nogometnom klubu Sloboda, a od 1962. godine zajedno s ostalim igračima, fuzijom Slobode i ĐŠK-a, igrao je u Nogometnom klubu Jedinstvo. U sezoni 1962./63. NK Jedinstvo bio je pobjednik Osječkoga nogometnoga podsaveza što je u to vrijeme bio veliki uspjeh. Pavo  Mandarić igračku karijeru završio je u sezoni 1964./65., a za NK Jedinstvo odigrao je ukupno 120 utakmica. Odmah po završetku karijere, posvetio se trenerskom poslu tako da je od 1965. do jeseni 1967. godine bio trener starijih pionira, a 1968. godine postaje trener seniorske momčadi. Na seniorskoj klupi sjedio je do 1970. godine kada se ponovo vraća u omladinski pogon gdje će raditi sve do 1973. godine. Zbog obveza na poslu (radni vijek proveo u Trgoprometu) trenerski posao miruje do 1973. godine, ali ljubav prema nogometnoj lopti ponovo ga vraća u trenerske vode 1976. godine.

-S pionirskom momčadi 1983. postao je prvak Regionalne lige Slavonije i Baranje, u konkurenciji vinkovačkoga Dinama, BSK-a iz Slavonskoga Broda, požeške Slavonije, Olimpije i Osijeka. Te godine pionirska momčad proglašena je najboljim sportskim kolektivom grada. Iz te momčadi kasnije su se pojavili profesionalni nogometaši Miroslav Žitnjak i Miroslav Bičanić, a generacija (Jurjević, Šetka, Veselinović, Lelas, Gadžić, Mihaljević, Matković, Mašić, Balog, Mesić, Zorić, Zebec, Bugarin, Baćani, Ljubičić, Raguž, Ivica Šola, Furjan, Kladarić, Petric…) na nogometnoj sceni ostat će sve do devedesetih godina 20. stoljeća. Nakon tog uspjeha, trener Pavo Mandarić mjesto je prepustio mlađim trenerima, ali se do posljednjih dana zanimao za stanje đakovačkoga nogometa. I nakon nogometne karijere uvijek je znao stati u gradu i zanimati se za stanje u klubu. Jednostavno, otišao je nogometaš i nogometni trener koji je cijeli svoj život posvetio najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Pavo Mandarić preminuo je u 83. godini života, a sahranjen je 11. kolovoza u 17:00 sati na đakovačkom Gradskom groblju.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI