O vinima i vinskim pričama Požeške gore s Vinskim kardinalom Vladom Bauerom
04.07.2017.
M.M./tz grada pozege
Pregleda: 4175
Vlado Bauer
(FOTO: TZ Grada Požege)
Vruć je ljetni dan. Tek je 10:00 sati, a visokih 30 ͦ C na Trgu sv. Trojstva. Kratkom smo se vožnjom preko Sokolove i Vučjaka dovezli do požeških vinograda i lagano osvježili s nekoliko stupnjeva niže piše pozega-tz.hr. Požega je jedan od rijetkih gradova u kojem možeš doći s prekrasnog baroknog trga do ugodnih vinograda u samo nekoliko minuta. Gdje to još ima? Malo se gradova može pohvaliti jednom takvom ekskluzivom – u samo pet minuta iz vruće gradske vreve do mira, tišine i lagani povjetarac vinograda.
Ovu crticu iz Požege i Matko Peić je vrlo slikovito opisao: "Rijetko u kojem gradu kao Požegi, vinograd se diže odmah iza dvorišta, te se pred prag kotrljaju s prezrelim bobicama grožđa zečevi u ljubavnoj igri, strahom sklupčan jež!" I predivno to sažeo.
Moja pozornica je vinski podrum
Čovjek kojeg gotovo u cijeloj Hrvatskoj vezuju uz vino i fešte na Požeškoj gori svakako je Vlado Bauer. Poznat u Požegi, ali i šire kao Vinski kardinal Vlado Bauer, kažu, kao takav najpoznatiji u Hrvatskoj. Mnogi ga znaju i kao sjajnog baritona i to uz više od 45 godina pjevačke karijere, a kad ga pitate pa gdje ste pjevali sve ove godine, gledajući ispod oka rekao je – niste me imali prilike često viđati na sceni jer moja je pozornica vinski podrum. Danas smo razgovarali o njegovom vinogradu i o tome kako se, uopće, odlučio na kupnju i obrađivanje vinograda.
Na terasi ovog ugodnog vinograda uz lagani povjetarac krenuli smo na razgovor o onome što najviše voli: vino, pjesma i "grožđe s manirima" koji i priliče jednom pravom Vinskom kardinalu navodi pozega-tz.hr.
Ne piše sve u knjigama, nešto ćeš naučiti i od ljudi
Mnogi ga pamte i kao majstora kućanskih aparata, ali i tad je pjevao pjesme o vinu. Učio je od starijih od sebe pa tako spominje pokojnog požeškog vinara Slavka Harta koji mu je rekao: "Vlado, ne piše sve u knjigama, nešto ćeš naučiti i od ljudi s kojima se družiš".
Kako ima karakterističan i poseban glas mnogi mu zamjeraju što se nije okrenuo opernom pjevanju, ali danas s ponosom kaže: "Danas ne bih bio s ljudima u vinskim podrumima, na krštenju mošta nego možda u nekoj opernoj kući". Gosti ga, ipak, najviše pamte s martinjskih zabava krštenja mošta, jer njegov je običaj doći u dvoranu s pjesmom, provesti ceremonijal krštenja mošta uz veselu pjesmu i otići s pjesmom, pravom slavonskom.
Poseban ljetni doživljaj i razgovor o pravoj sorti
Ljeto u Požegi, poseban je doživljaj. Samo nekoliko minuta od prekrasne i uzavrele jezgre grada, mi guštamo u domaćem vinu, rakijici, kulenovoj seki i u nekoliko desetaka godina staroj hladovini trsa sivog pinota i sauvignona.
Kad je kupio ovu parcelu prije 25 godina, bila je zapuštena. Opet spominje Slavka Harta koji ga je naučio puno mudrih stvari u životu pa tako i on te mudrosti prenosi na mlađe.
Rekao je: "Ako imaš malu parcelu onda posadi pravu sortu da bi imao pravo vino. Ja imam malo grožđa, malo vina, ali zato jako kvalitetnog."
Tako je odlučio posaditi sivi pinot i sauvignon. Te sorte dominiraju požeškim vinogorjem. Iako je graševina je glavna sorta na našem vinogorju. U stara vremena Požega je bila grad obrtnika i trgovaca i samo bogatiji Požežani imali su vinograde na Požeškoj gori i ako su imali parcele, malih površina vodili su posebnu brigu o sortimentu, o posebnoj aromi i štihu koji je jako bitan kod vina. On danas ima 1700 l vina koje čuva za svoje prijatelje i druženja u svom vinogradu. Dodaje kako je jasno da je graševina glavna sorta na našem vinogorju, ali imamo i ovakvih specifičnih sorti koje je on zasadio te nije požalio.
Tradicija se uči s koljena na koljeno
Vlado obožava doći u vinograd posebno ujutro kad ima svježine pogotovo po ovako vrućem danu. Oduvijek je želio imati oazu na Požeškoj gori jer je djed imao također vinograd.
"Kad si u srednjim godinama želiš imati svoj mir. Kao mladića nije me to zanimalo, ali kad dođeš u određene godine tada želiš imati nešto svoje i uživati u tome. To je i tradicija u požeškom vinogorju, a danas želim i druge podučiti, zamoliti da i oni to rade te napraviti ugođaj za goste koji dođu i uživaju na ovom vinogorju."
Mnogi gosti koji ga posjećuju jako se iznenade da u samo nekoliko minuta mogu doći u vinograde iznad grada. Dok smo se častili slavonskim slasnim delicijama vjetar je pokrenuo zanimljivu instalaciju iznad nas: "A iznad nas su i prekrasne orgulje – tzv. vinske orgulje." - kaže Bauer - "Ako Zadar ima morske, naše su vinske orgulje". I prođe rukom po vinskim bocama koje vise jedna do druge u krug, nasred sjenice u kojoj sjedimo i zazvone baš poput orgulja, ali vinski, nekako.
