Biskup Škvorčević pohodio svetište Gospe od Brze Pomoći u Sl. Brodu
10.05.2017.
Požeška biskupija
Pregleda: 3346
Biskup u Sl. Brodu
(FOTO: Požeška biskupija)
U svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu na hodočasnički dan, 8. svibnja središnje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući biskupa Antuna, župnik i voditelj svetišta Ivan Lenić između ostalog je rekao: »Osjećamo Vas ovdje domaćim, svojim. Ovaj grad, župa i svetište dio je Vašega duhovnog rodoslovlja, Vi ste i ovdje stasali, ali se i ugrađivali kao svećenik Kristov. Ovo svetište bilježi 60 godina osobitoga čašćenja Gospe Brze Pomoći, ono je i Vama na srcu, i Vi ste mu dali svoj obol«. Čestitao mu je 70. rođendan i 20. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije uz znakovite darove: košaru cvijeća, košaru kolača i ručni rad. Zahvalivši župniku na riječima dobrodošlice i čestitci, biskup Antun je pozdravio nazočne hodočasnike, rekavši da se osjeća među svojima te se prisjetio dana kad je kao mladi svećenik s tadašnjim župnikom Vidom Mihaljekom i časnim sestrama uršulinkama na počecima ovog svetišta nastojao promicati marijansku duhovnost. Rekao je kako večeras svoju odanost Isusovoj Majci želi sjediniti s odanošću hodočasnika, i zajedno s njima otvoriti srce njezinom Sinu Isusu Kristu da ga ispuni darom svoje pobjede nad smrću. Pozvao je nazočne na molitvu za nova duhovna, svećenička i redovnička zvanja, za vjernost i ustrajnost svećenika u njihovoj pastirskoj službi, i za njega osobno.
U homiliji biskup je spomenuo da se putem od Požege do Slavonskog Broda divio ljepoti prolistalog drveća i rascvjetalog cvijeća u prirodi. Podsjetivši kako je prirodi, da se otvori i očituje svoju ljepotu, potrebna sunčeva svjetlost, toplina i voda, ustvrdio je da slično vrijedi i za čovjeka, treba mu svjetla kojemu je ime Isus Krist, topline njegove ljubavi, i voda milosti Božje, zaključivši: kad je u nama prisutna Božja svjetlost, toplina i milost, mi se rascvjetamo na onu puninu života na koju nas je pozvao Bog. Naglasio je da se Isusova Majka upravo tako rascvjetala Božjim životom i zahvalio mu za dar njezine ljepote. Ustvrdio je da hodočasnici dolaze u svetište Gospe Brze Pomoći, kao i u druga marijanska svetišta, kako bi zagovorom Isusove Majke svojim dušama omogućili da se rascvjetaju na puninu života u Isusu Kristu.
Biskup je potom protumačio kako u naviještenom ulomku iz Djela Apostolskih Bog Petru u viđenju objavljuje da nema nečiste hrane, i na svoj način oslobađa obraćenog poganina Kornelija slijediti židovske propise te je naglasio kako se Isusova Crkva od samog početka pod vodstvom Duha Svetoga otvorila poganima. Istaknuo je kako je to na svoj način omogućilo dolazak evanđelja i u hrvatski narod te njegovu snažnu prisutnost tijekom 13 stoljeća, što nas obvezuje i danas na obnovu života u skladu s njime, u čemu nam je trajno na pomoć Isusova Majka.
Tumačeći evanđeoski ulomak biskup je ustvrdio da Isus slikom dobrog Pastira objavljuje Boga kao biće odnosa, posvema usmjereno na čovjeka, kao što je pastir usmjeren na ovce. Podsjetivši nazočne da su i oni odnosna bića, da su rođeni iz odnosa oca i majke i da neprekidno žive od odnosa prema svojim krvnim srodnicima i drugim ljudima, od odnosa prema gospodarskoj, političkoj, znanstvenoj, kulturnoj i drugim razinama oko sebe, ustvrdio je da se život najdublje i najsnažnije događa kroz Božji odnos posvemašnje ljubavi prema nama i naš odnos prema njemu. Takav odnose prema nama Bog je ostvario u Isusovu križu, na kojem se do kraja založio za čovjeka, raspleo dramu našeg postojanja, izliječio našu smrtnu ranjenost. Podsjetio je nazočne da su u sakramentu krštenja, potvrde i euharistije postali na najdublji način dionici Isusove pobjede nad smrću, u kojem je naša nada, sadašnjost i vječnost. Naglasio je kako je Marija inicijativom Božjom ušla u taj Božji odnos, da je zahvaćena Božjom ljubavlju ostvarenom u smrti svoga Sina već unaprijed bila oslobođena smrtne rane grijeha, i na koncu svoga zemaljskog života uznesena na nebo, u zajedništvo punine života svoga Sina, pobjednika nad smrću, i time - kako nas uči Drugi vatikanski sabor - postala znak nade i utjehe Božjem narodu na njegovu ovozemaljskom put.
Podsjetivši nazočne da se iduće subote, 13. svibnja ispunja stotinu godina od Marijinih ukazanja u Fatimi, ustvrdio je da je Marija svojim ukazanjima u tom mjestu kao i drugdje željela posredovati da se život kojeg je postala dionikom snagom Božje ljubavi ostvari i rascvate u svakom čovjeku. Spomenuo je da smo na jučerašnju Nedjelju Dobrog Pastira na poseban način molili za duhovna zvanja, biskup je ustvrdio kako je svećenik onoliko pastir, koliko svojim životom svjedoči prisutnost Isusa Krista u svom svećeničkom životu i djelovanju. Drugi vatikanski sabor nas poučava da svećenik, osobito u svetoj liturgiji, djeluje »u osobi Isusa Krista«. Kad svećenik pristupi oltaru on označava da je među nama prisutan uskrsli Isus Krist, koji s nama slavi i tumači nam Pisma, služi se svećenikom da njegova riječi dopre do naših ušiju i srca. Može se dogoditi da pojedini svećenici svojim ponašanjem to ne svjedoče na najbolji način, no oni time nisu prestali biti znak Isusa Krista, i zato ih unatoč svemu treba poštivati, ali još više treba za njih moliti da svojim svakodnevnim ponašanjem budu u skladu s poslanjem koje im je povjereno. Završavajući homiliju zahvalio je nazočnima za sve ono što nastoje činiti za svoje duše, za molitve koje upućuju za svećenike kao i za pažnje koje im na druge načine iskazuju.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je uputio Mariji molitvu u kojoj je njezinoj majčinskoj skrbi povjerio svakog pojedinog hodočasnika, naše obitelji, svećenike, redovnike i redovnice, svoje biskupsko služenje te našu hrvatsku domovinu. Zahvalio je nazočnima na sudjelovanju u ovom hodočašću, i izrazio radost zbog novih susreta na hodočašću u nekom marijanskom svetištu Požeške biskupije ili na slavlje Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa, 24. rujna ove godine u Požegi prigodom 20. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije. Na sve nazočne, njihove obitelji, na grad Slavonski Brod i na cijelu domovinu Hrvatsku zazvao je Božji blagoslov.
