Hodočašće osnovnoškolske djece u Voćin
08.05.2017.
M.M./pozeska biskupija
Pregleda: 4665
Hodočašće u Voćinu
(FOTO: pozeska biskupija)
U Gospinom svetištu u Voćinu, 6. svibnja nekoliko tisuća osnovnoškolske djece iz župa Požeške biskupije okupilo se na svom godišnjem hodočašću, koje se odvijalo pod geslom »Krist danas i uvijeke, naša nada« kao njihova euharistijska postaja u pripremi za Treći biskupijski euharistijski kongres. Po dolasku u svetište hodočasničke skupine obišle su oko Gospina lika u crkvi, potom su sudjelovale u programu priprave za misno slavlje, tijekom kojega su mnoga djeca pristupila sakramentu pomirenja. Središnji dio hodočašća bila je sveta misa koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s pedesetak svećenika. Na početku misnog slavlja djeca su uputila pozdrav Gospi Voćinskoj pred njezinim likom tri puta uskliknuvši »Blažena Ti što povjerova!«. Potom je voćinski župnik Mladen Štivin u ime nazočnih mladih hodočasnika pozdravio biskupa Antuna i čestitao mu 45. obljetnicu svećeništva, 20. obljetnicu biskupstva i 70. rođendan, a djeca su mu uručila cvijeće. Pozdravljajući svećenike, sestre redovnice, vjeroučitelje, a napose djecu hodočasnike, biskup je izrazio radost što su se danas ponovno okupili kod Gospe Voćinske na početku njezina mjeseca svibnja, o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije i u pripravi za naš Treći biskupijski euharistijski kongres. Kazhao je da smo se bojali kiše te se sveta misa održava u crkvi i dodao, kad god se djeca okupljaju u Voćinu odnekud zasja sunce, protumačivši to kao znak pažnje Neba, Isusove Majke za nas. Pozvao ih je da danas na osobiti način zamole Mariju da im vjera bude jaka, da po njihovoj vjeri budu duhovno snažne i naša Biskupija i naša domovina Hrvatska.
U homiliji biskup je spomenuo kako su prije nekoliko dana vjernici Požeške biskupije bili na hodočašću u Rim i ondje pohodili grobove sv. Petra i sv. pape Ivana Pavla II., utemeljitelja naše Biskupije, te se snažno obnovili u onoj vjernosti koju Isus Krist očekuje od svojih učenika. Rekao je da je ovo hodočašće u Voćin na neki način nastavak hodočašća u Rim, gdje smo zajedno s Petrom u ime naše Biskupije ispovjedili »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga«. Pozvao je nazočnu djecu da svi zajedno ponove te Petrove riječi iz današnjeg evanđeoskog ulomka. Potom je djeci protumačio zašto su mnogi otišli od Isusa, kad je rekao da je on kruh života. Nakon što ih je Isus čudesno nahranio kruhom, ljudi su ga htjeli učiniti kraljem, jer su se ponadali da će i dalje od Isusa dobivati kruha zabadava, bez truda i rada. Isus ne želi biti takav kralj: on nije umnožio kruh samo da nahrani želudac tisućama ljudi, nego u prvom redu da probudi kod njih vjeru u njega i da po dubokoj povezanosti s njime budu vječno sretna bića. A kad su neki počeli govoriti da im Isus ne može dati vječni život, i počeli odlaziti od njega, Isus je poštivao njihovu slobodu i nije ih zaustavljao, ostavši čvrsto pri svojoj tvrdnji da je on kruh života i da će živjeti uvijeke samo oni koji budu blagovali njegovo tijelo i pili njegovu krv. Rekavši da je kruh koji svakodnevno jedemo neophodan za naš život, biskup je istaknuo da nam on nije dovoljan, jer smo mi u svojim srcima gladni punine života, ljubavi koju nam ljudi na zemlji ne mogu dati, gladni mira, radosti i pravednosti. Zaključivši kako su sve te stvarnosti za kojima gladujemo duhovne naravi, biskup je ustvrdio da je Isus zato rekao da je Duh onaj koji oživljuje, a da tijelo ne koristi ništa. Postoji duhovna hrana koju čovjek vjerom treba primiti u dubinu svoga srca, i kojom on biva ishranjen za život vječni. »Kad vjerom prihvaćamo da u nas u svetoj pričesti uđe ljubav kojom je Isus Krist pobijedio smrt, i da budemo ispunjeni snagom Duha Svetoga, naš zemaljski hod ne završava u grobu, nego u uskrsnuću na život vječni«, rekao je biskup.
U nastavku homilije ustvrdio je da se i djeci danas u Voćinu može dogoditi ono što ulomak Djela apostolskih u prvom čitanju kaže da se zbilo u Jopi i Lidi, gdje je apostol Petar, zahvaćen snagom Isusova Duha paraliziranom Eneji pomogao da ustane s bolesničke postelje i ponovno prohoda, a umrloj Tabiti da ustane sa smrtne postelje. Naglasio je kako je Petar, govoreći Eneji i Tabiti da ustanu, upotrijebio onu istu riječ kojom su evanđelisti opisali Isusovo ustajanje iz groba, odnosno njegovo uskrsnuće (grč. anàstasis). Na temelju toga je zaključio da je Krist Petrovim služenjem ovo dvoje ljudi ozdravio od najveće i najteže bolesti, a to je smrt, i da su Eneja i Tabita ustali da bi s uskrslim Kristom prohodali i s njime kao pobjednici nad smrću dospjeli do punine života za kojom čezne svako ljudsko srce. Ustvrdivši kako Marija u svojim svetištima mnogima pomaže da ne žive sitno i maleno, nego da budnom vjerom budu dionici Isusova svijeta i njegove pobjede nad smrću i da ljudi veliki duhom, biskup je zamolimo Marijin zagovor za nazočnu djecu i mlade da cijeloga života budu velikog vjerničkog srca, da po svetoj pričesti budu ispunjeni Isusovom snagom pobjede nad smrću i našu domovinu učine velikom. Završavajući homiliju podsjetio je djecu da 20. obljetnicu naše Biskupije slavimo Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom, i pozvao ih da koncem rujna dođu u Požegu na to slavlje. Rekao je da će tom prigodom u Požegu hodočastiti i lik Gospe Voćinske, da će doći i kardinal Stanisław Dziwisz, koji je dugo godina bio tajnik sv. Ivana Pavla II. i bio svjedokom kad je on osnovao našu Biskupiju. Rekavši kako ćemo se na kongresu očitovati kao Crkva Isusova upravo po tome što se hranimo njegovim euharistijskim tijelom, i što on postaje jedno s nama i mi jedno s njime, zaželio je malim hodočasnicima da na ovoj njihovoj euharistijskoj postaji u pripravi za Kongres iskuse koliko je važno biti jedno u Isusu Kristu i koliko je važno da Krist bude u nama.
Nakon pričesti uslijedila je euharistijska pobožnost tijekom koje su djeca klicala Isusu drevnim voćinskim hodočasničkim poklikom »Klanjamo se tebi, Božanstveni Kruše, blagoslovi naše neumrle duše!« Potom je biskup predvodio molitvu Gospi Voćinskoj, kojom je njezinoj majčinskoj ljubavi povjerio sve male hodočasnike. Na svršetku misnog slavlja biskup je zajedno sa svim hodočasnicima Isusovoj Majci uputio poklik zahvalnosti »Hvala ti, Isusova Majko!«. Zatim su djeca zahvalnost svećenicima, časnim sestrama i vjeroučiteljima koji su ih dopratili na ovo hodočašće iskazali dugotrajnim pljeskom, kao i nazočnim bogoslovima i svećeničkim aspirantima. Biskup je potaknuo djecu da razmišljaju o svećeničkom i redovničkom pozivu i da se spremno odazovu ako osjete da ih Bog zove. Kazao im je neka u svoje domove donesu radost s ovog susreta s uskrslim Gospodinom te je na sve njih zazvao je Božji blagoslov. Pjevanje na sv. misi predvodili su dječji pjevački zborovi župe Marije Kraljice i sv. Jurja mučenika u Davoru, župe sv. Nikole Biskupa u Pleternici, župe Pohoda BDM u Voćinu te župe sv. Roka u Virovitici.
Program hodočašća nastavljen je natjecanjem iz kviza vjeronaučnog znanja na temu Dvadesete obljetnice osnutka Požeške biskupije. Prvo mjesto osvojili su vjeroučenici iz župe sv. Terezije Avilske u Požegi pod vodstvom vjeroučiteljice s. Karoline Mićanović. Za jedan bod iza njih bili su vjeroučenici je župa Pohoda BDM iz Voćina s vjeroučiteljicom s. Terezom Dokić, a treće mjesto je osvojila ekipa vjeroučenika iz župe Blažene Djevice Marije iz Nove Kapele s vjeroučiteljem Robertom Kupčakom. Biskup je čestitao svima, a posebno pobjednicima iz katedralne župe sv. Terezije Avilske, naglasivši da je znakovito što su upravo oni pobijedili u godini u kojoj se slavi dvadeseta obljetnica njihove župne crkve kao katedrale u kojoj će se održati Treći biskupijski euharistijski kongres. Uručio im je veliku medalju Svetišta Gospe Voćinske i Priznanja. Slijedila su sportska natjecanja skupina dječaka i djevojčica u povlačenju užeta, skakanju u vreći, tronogom trčanju, trčanju s ping-pong lopticom i točkama. Pobjednicima su nakon natjecanja uručeni bomboni kao slatke nagrade.
