U Slatini proslavljena svetkovina sv. Josipa
22.03.2017.
M.M.
Pregleda: 3837
Svetkovina sv. Josipa u Slatini
(FOTO: Biskupija)
Prigodom svetkovine sv. Josipa, zaštitnika istoimene župe u Slatini, 19. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević u župnoj je crkvi predvodio misno slavlje. Dobrodošlicu mu je izrazio župnik Dragan Hrgić a predstavnici ovogodišnjih krizmanika predali cvijeće. Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočne svećenike, sestre redovnice, župljane slatinske župe sv. Josipa, i osobito brojne hodočasnike, biskup ih je podsjetio da se nalazimo u korizmenom vremenu, rekavši da je ono vrijeme posebne sabranosti srca pred Bogom i pred istinama Božjim o nama ljudima.
Protumačio im je da će ova misa biti slavljena po misnom obrascu Treće korizmene nedjelje, ali zajedno sa sv. Josipom. Rekao je da se i ove nedjelje želimo podsjetiti da nas je Isus Krist – kojemu je sv. Josip cijelim svojim bićem i životom služio – po sakramentu svetog krštenja uveo u onu puninu života, u svoju pobjedu nad smrću, koje je postao dionikom i sv. Josip. Potaknuo ih je da otvore svoje srce Bogu da ga on očisti snagom svoga praštanja i milosrđa, kako bi iznutra bili sposobni razumjeti i prihvaćati Boga onako kako je to činio sv. Josip. Izrazio je radost zbog nazočnosti hodočasnika iz voćinske župe, koji su sa sobom poveli najljepše što imaju – svoju djecu - rekavši kako su oni na svoj način danas ovdje predstavnici svih onih u našoj hrvatskoj domovini koji se opredjeljuju za život. Pozvao je nazočne da u ovu svetu misu uključe same sebe, slatinsku župu sv. Josipa, grad Slatinu, našu Biskupiju i cijelu Hrvatsku, kojoj je sv. Josip zaštitnik.
U homiliji je biskup rekao da Riječ Božja današnje nedjelje pokreće raspravu o vodi, naglasivši kako Isus u evanđelju želi u svoj razgovor sa Samaritankom uključiti i nas. Aktualizirajući govor o vodi biskup je podsjetio na vijest objavljenu nedavno u medijima o jednom slavonskom selu u kojem ljudi godinama piju nezdravu voda iz vodovoda s velikom količinom metala na sveopće zgražanje javnosti. Naglasio je da rasprava o vodi u našoj javnosti ne bi smjela ostati na razini njezinog značenja za zdravlje našega tijela, nego otići dalje, do njezina dubljeg značenja koje nam otkriva Isus, govoreći o čovjeku kao biću žednom egzistencijalno, u dubini svoga bića, koje čezne za puninom i smislom svoga postojanja.
Tumačeći ulomak iz Poslanice Rimljanima, u kojem sv. Pavao kaže da je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan, biskup je kazao da naša žeđ za životom ne može biti potpuno utažena, ako ne bude ispunjeno vodom živom, Duhom Svetim, koji nas liječi od zla i otima iz smrti. Potaknuo je nazočne da se nikad u životu ne odreknu te vode, nego da uvijek iznova propituju koliko su žedni iznutra, i provjeravaju koliko su u dubini svoga bića ranjeni sebičnošću koja je ih dovela do poniženja, nutarnjeg siromaštva i mraka. Pozvao ih je da poput žene Samarijanke dopuste Isusu da im otkrije svu istinu o njihovu stanju u kojem se trenutno nalaze. Naglasio je kako Isus nije ništa ženi prigovarao, nego joj je božanski nježno pristupio i otkrio što ju čini nesretnom, ulio u njezino srce dar svoje milosti po kojem je prepoznala svoje stanje i tko je Isus s obzirom na njega.
Nastavljajući razmišljati o vodi, biskup je ustvrdio kako je ona jedno od najčudesnijih i najmoćnijih Božjih stvorenja. Protumačio je da mi poznajemo njezin kemijski sustav i formulu H2O koja je vrlo jednostavna, ali nam ostaje nepoznata dublja stvarnost koja se krije iza te formule, kao što nam ostaje neobjašnjiva matematička zakonitost zašto dva i dva mora biti baš četiri, i nikako drugačije, kao i tolike druge zakonitosti fizičkog svijeta. Moć koju ima voda da može čistiti i prati, da može utažiti žeđ, da može pokrenuti klicu da izraste stabljika i donese plod, rekao je biskup, ne proizlazi iz njezine kemijske formule, već su to njezina duhovna svojstva koja mi ne možemo dokučiti našim osjetilima. Podsjetio je nazočne da jedino voda utažuje žeđ, a da smo od drugih tekućina i napitaka, alkoholnih i bezalkoholnih, samo još više žedni. Jedino voda može pokrenuti životne procese u prirodi, i tamo gdje nema vode, nema ni života. Prisjetio se svoje majke koja je za života voljela uzgajati cvijeće, i uvijek se trudila zalijevati ga vodom obogaćenom hranjivim tvarima,da se očituje sva raskoš i ljepota cvijeća kojoj se divila, gledajući u njem samu Božju ljepotu.
Povezujući to s duhovnom stvarnošću, rekao je da je Isus odlučio ljude uvesti u zajedništvo svoje pobjede nad smrću upravo putem krsne vode, naredivši da na nju zazovemo snaga Duha Svetoga da, ona ne samo pokreće klicu života u prirodi, nego postane sakramentalno sredstvo te u kršteniku pokrene klicu nadnaravnog života. Zato je krštenje, naglasio je biskup, temeljni događaj našeg života, i zato se mi i ove kongresne korizme podsjećamo na tu istinu, osobito danas kad nam Isus progovara o vodi po kojoj će i u nama život pobijediti smrt. Završavajući homiliju biskup je uputio molitvu sv. Josipu da pomogne svojim štovateljima biti više i snažnije Isusovima, da vjeruju Isusu onakvom osjetljivošću kakvom mu je on vjerovao, da uvijek žive po Božjim zakonitostima života, da Isusov razgovor o vodi, o smislu i punini života ne završi ovdje u crkvi, nego da se nastavi u njihovim obiteljima, kako bi ovaj kraj naše Biskupije, možda materijalno siromašan, trajno svjedočio koliko je bogat Božjom blizinom i njegovom puninom u Isusu Kristu.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio župljanima slatinske Župe Sv. Josipa, na čelu sa župnikom Draganom, za sve dobro što čine u povezanosti s Bogom. Osobitu zahvalnost izrekao je hodočasnicima iz voćinske župe. Zahvalio je i svim nazočnima na sudjelovanju na ovom misnom slavlju te na sve njih zazvao Božji blagoslov.
