¨Pouke o čovječnosti¨ -knjiga o najhumanijoj akciji hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu
14.03.2017.
M.B.
Pregleda: 4183
Pouke o čovječnosti
(FOTO: Grad Pakrac)
U prostoru Srednje škole Pakrac, u četvrtak 16. ožujka s početkom u 18 sati bit će održana promocija knjige "Pouke o čovječnosti" koja obrađuje najhumaniju akciju hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu – evakuaciju pakračke bolnice 1991. godine.
Pakrački branitelji su, zajedno s dijelom osoblja pakračke bolnice u evakuaciji koja je organizirana i provedena u večer 29. rujna 1991. godine, od sigurne smrti spasili tristotinjak bolesnika pakračke bolnice, od čega 270 bolesnika s odijela psihijatrije.
Autori knjige su dr. Veljko Đorđević, dr. Marija Braš, dr. Jadranka Pavić, novinar Vlado Čutura i Josip Huška – Gonzo, sudionik same akcije. Knjiga na 140 stranica u boji temeljito obrađuju pripremu i samo provođenje ove vrlo zahtjevne i složene akcije, a posebno vrijedni zapisi su svjedočanstva neposrednih sudionika ove akcije.
Akcija evakuacije bolesnika iz pakračke bolnice jedan od najboljih primjera medicinske, prije svega psihijatrijske etike i svojevrsna je epopeja čovječnosti, ne samo u Domovinskom ratu nego je izniman slučaj i u međunarodnim razmjerima.
Izdavači su Zagrebački institut za kulturu zdravlja i Grad Pakrac, a o važnosti ove akcije govori i podatak da će ova knjiga biti i dio redovne literature na studijima psihijatrije i psihološke medicine. U cilju što bolje promocije same akcije, knjiga "Pouke o čovječnosti" će uskoro biti prevedena i na engleski jezik.
Osvrte na ovu iznimnu knjigu su u predgovoru napisali i Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica RH, brigadni general Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, dr. sc. Milan Kujundžić, ministar zdravlja te Anamarija Blažević, gradonačelnica Pakraca.
AKCIJA EVAKUACIJE 1991. GODINE
Već 19. kolovoza, prvog dana otvorene agresije na Pakrac, jedna od glavnih meta neprijateljske artiljerije bila je pakračke bolnice i po njoj su pucali svakodnevno, iako je u bolnici bilo više od 300 bolesnika i zdravstvenog i ostalog osoblja. Uz svakodnevnu izloženosti neprijateljskoj paljbi, najveći problem je bio što je bolnici bila prekinuta dostava vode i struje.
Ionako teška situacija, dodatno se pogoršala 24. rujna kada na pakračko ratište stiže Banjalučki korpus JNA.
Od 26. rujna svi su bolesnici i osoblje bili u nemogućim uvjetima u zgradi psihijatrije i stanje je bilo gotovo beznadno, kako je to slikovito opisala tadašnja glavna sestra psihijatrije, Katica Bergman: "Spasio nas je dragi Bog, molitve i nada te Marija Terezija koja je dala sagraditi tako debele zidove." Istog dana propao je pokušaj Međunarodnog crvenog križa čiji je konvoj koji je trebao izvršiti evakuaciju, napadnut i zaustavljen kod Dobrovca. Odlučeno je da se evakuacija izvrši u vlastitoj organizaciji i koordinirano s tadašnjim Ministarstvom zdravstva i ministrom Andrijom Hebrangom.
Idejni tvorac ove akcije je bio Đorđe Gunjević, tadašnji pomoćnik povjerenika Vlade RH za zdravstvo i socijalnu skrb za Pakrac, a provedena je u koordinaciji zdravstvenih radnika bolnice, branitelja Pakraca i Prekopakre te šest vozača autobusa pod vodstvom Alberta Satala.
Izvrsno organizirani branitelji iz Prekopakre i Pakraca pod zapovjedništvo Stjepana Stipe Širca, su zajedno s medicinskim osobljem bolnice, sve pripremili za evakuaciju koja je prodevena u večernjim satima 29. rujna 1991. godine. Od cigala, gredica i dasaka improviziran je prijelaz preko rijeke Pakre iza zgrade psihijatrije. Čim je autobus stigao, počeo je ukrcaj bolesnika. Branitelji su bolesnike prihvaćali i sistemom štafete prebacivali preko Pakre do autobusa. Koliko je akcija prebacivanja preko Pakre i ukrcavanja bila izvanredno dobro organizirana, govori i to što je provedena za samo dva sata i petnaest minuta. U akciji nije ozlijeđen nitko od bolesnika, branitelja i zdravstvenih radnika, a nakon što su svi bolesnici otpremljeni, započeo je žestoki artiljerijski napad.
Iz bolnice su zadnji izašli Nikola Zelić, tadašnji v.d. ravnatelja bolnice i Katica Bergman, a vrata su simbolično ostavili otvorena jer su bili sigurni da će se vratiti.
