Grgurevo, nekad i sad
11.03.2017.
D.M.
Pregleda: 9212
Proslava Grgureva na Trgu sv. Trojstva 2003. godine
(FOTO: D.M.)
329. po redu! 12-oga ožujka ovaj"najpožeškiji" od svih požeških nadnevaka Požežani će osamnaesti puta slavitikao Dan grada. Od jutra će sa obronaka Požeške gore odjekivati plotuni izmužara i topova.
Požežanii njihovi gosti ispuniti će vinograde i klijeti od Mizerovca i Svetoga Vida,preko Velikog kamena, pa sve do Sokolovca. Uz glasno pucanje, i oblakebarutnoga dima, domaćini će stolove ispuniti šarolikom ponudom jela i pića, isvatko će kod svakoga biti rado viđen i dobro došao gost. Požeškim brdimahodati će povorke šetača. Biti će tu uglednika i političara, privrednika ipolicajaca, vojnika i novinara, Požežanai Slavonaca te gostiju iz dalekih krajeva Hrvatske i svijeta. Malenu Požeškugoru posjetiti će silna vojska momaka u živopisnim odorama povijesnihpostrojbi, od požeških Grgura i Pandura, do dubrovačkih Trumbunijera, osječkihSokola, turopoljskih Bandijera ili Keglevičevih stražara.
Uvinogradarskim klijetima, vikendicama, pa i velikim šatorima veseli domaćinipredvoditi će grgurevske napjeve, dok će ih glazbom pratiti brojni tamburaši iz Požege i okolice. I pucati će seiz topova i mužara, iz kubura i pušaka do kasno u noć! I neka zna svaki putnik namjernik – da to mi PožežaniTurke ćemo tjerati, kao i naši potomci, kao i naši pretci!!!! Već stoljećimakažu da se Požegi vraća svaki namjernik koji vodu popije sa izvoraTekije.Slobodno bih dodao da se požeškoj proslavi Grgureva vraća svak` tko jebarem jednom u njoj sudjelovao i hitac iz mužara ili topa opalio.Ovu živopisnunajavu proslave Dana grada Požege – Grgureva u "Požeškim brdima" temeljim navlastitom doživljaju Grgureva u posljednjih dvadesetak godina. Ono je postalonezaobilazni požeški turistički brend, koji treba pažljivo njegovati.
Organizacijomproslave požeškog Grgureva trebaju se baviti znalci i promicatelji požešketradicije, a ne kruti administratori ili zaposlenici gradskih službi. Nekolikosnažnih "aduta" proslave Grgurevaposljednjih godina više ne viđamo. Izuzetne scenske prikaze bitke na Sokolovcu,u izvođenju Tomislava Čmelara i glumaca Gradskog kazališta Požega danas suzamijenili kratki nastupi mažoretkinja. Negdašnja proslava Grgureva zagrađanstvo pored kapelice Svetog Vida na Požeškoj gori, u ogranizaciji TZPožega, koja je uvijek bila izuzetno posjećena i jedina prilika da u proslaviDana grada sudjelu svi Požežani bez obzira na socijalni status, ugašena jeprije nekoliko godina. Još uvijek se netom prije grgurevske proslave održavaSvečana sjednica Gradskog vijeća grada Požege, na kojoj se laureatima,poduzećima i istaknutim pojedincima, dodjeljuju nagrade povodom Dana grada, ajedna od novina posljednjih godina (pa tako i ove) javno je snimanje glazbeneemisije "Lijepa naša" uoči Grgureva u Športskoj dvorani Tomislav Pirc.
Utjednu prije Grgureva brojne gradske Udruge pripremaju bogat program. Ovdje bihposebno istaknuo ovogodišnje Dane Matice hrvatske. U obilju zanimljivogprograma proteklih dana, požeški matičari na čelu s dr.sc.Vesnom Vlašić 6.ožujka postavili su i blagoslovili obnovljeno Fra Lukino zvono na obroncimaSokolovca, prvotno postavljeno o Grgurevu 2000.-te godine, te devastirano osamgodina kasnije. Uvjeren sam da o ovovremenim proslavama Grgureva – Dana gradaPožege, Požežani gotovo sve znaju. Zbog toga bih se ovdje ipak radije dotaknuopožeške grgurevske prošlosti i tradicije.
Upovijesnom slijedu Dan grada Požege unazad stotinjak i više godina mijenjao jenadnevke, od nekadašnje Svete Terezije 15. listopada, uz koju je bio vezan iTerezinski vašar, preko 12. rujna (po 12.9. 1944. kada su partizani ušli uPožegu) - od 1945. pa sve do 1990. godine. Unazad 27 zadnjih godina Dan gradasu obilježavali nadnevci 1. rujna – dan kada je carica Marija Terezija 1765.godine dodijelila gradu Požegi povelju slobodnog kraljevskog grada, te je nakon3 godine, opet vraćen Dan sv. Terezije 15. listopada, što je trajalo do 2000.,kada je na prijedlog požeškog ogranka Matice hrvatske, njezin tadašnji predsjedniki gradski vijećnik pokojni dr. Željko Muljević od Gradskog vijeća zatražiopotporu da se Danom grada Požege proglasi 12. ožujka, čime je u javnost vraćena i potvrđena davnatradicija obilježavanja i slavljenja toga dana u ovome gradu.
Urimokatoličkom kalendaru do 1970. godinedan 12. ožujka bio je Dan pape Grgura I. Velikog i zato su Požežani oduvijektaj dan nazivali Grgurevo. Od tada, promjenom nazivlja svetaca u kalendaru tajdan rečenoga pape prebačen je na 3. rujna, ali Požežani su ustrajno imenovali islavili isti dan 12. ožujka, i nazivaliga Grgurevo. Toga dana 1688. godine brkati franjevac Luka Ibrišimović, kažulegende i povijesni zapisi, spriječio je turski napad i povratak Turaka uPožegu, uz brojni puk koji mu je u tome svesrdno pomogao. S vremenom je tajnadnevak obojen domoljubljem u srcu svih Požežana postao i ostao znakslobodarske misli i poštivanja Svetih starih sloboda. Svi slojevi onovremenogadruštva su ga jednako cijenili i nosili u srcu.
Unazad329 godina sve do danas Grgurevo je požeški i hrvatski puk redovito i glasnoznakovito obilježavao između ostaloga pucnjima pušaka, mužara i drugih oružjadiljem požeških vinograda na prigradskim brežuljcima Sokolovcu i Velikomkamenu. Ni u jednom vremenskom razdoblju do danas nije ovaj način bilježenjaslavne prošlosti bio isključen, samo su se mijenjali njegovi sudionici. Svigradski staleži su u tome sudjelovali, a mjesto slavljenja uvijek su biliprigradski brežuljci na Požeškoj gori, od Vranduka pa do Svete Jelene naSokolovcu. Požeški Franjevci u Ljetopisu Franjevačkog samostana redovito subilježili događaje i zgode sa grgurevskih proslava. Najstariji od ovih zapisapotječe iz 1825. godine, a do 1970-ih godina Franjevci su opisali više od 30proslava Grgureva.
Imućnijiljudi u gradu Požegi, u vremenu unazad 150 godina, ulagali su novac u sadnjuvinograda, a oni manje imućni iz požeških prigradskih naselja imali sumogućnost teške, ali vrijedne zarade kopajući odnosno obrađujući te vinograde,tako da su vinogradari u tome vremenu postali nositelji tradicije Grgureva igrgurevskih običaja, pa i u sivim vremenima komunističkoga razdoblja, u kojemuse ova požeška tradicija održala. U tome vremenu za Grgureva se u brdima moglačuti hrvatska riječ opletena domoljubljem i vjerom u Boga i Domovinu, jer jesvaki naraštaj običaj preuzimao od otaca i djedova i vinogradara Požežana teiste ostavljao svojim sinovima i tako do danas. Svako razdoblje slavljenjaGrgureva u Požegi obilježili su likom i djelom istaknuti pojedinci. Grgurevo seslavi i za vrijeme 2. svjetskog rata, ali zbog ratnih prilika nešto tiše iskromnije, pa se nakon 1945. Požežani ponovno okreću svojim brdima. 
Unazadpedesetak godina, oko 1970. godine u Požegi je izrastao novi naraštajvinogradara, koji opet glasnije počinju obilježavati Dan Grgureva, uz onestarije koji već polako odlaze. Sretan sam i vrlo ponosan jer sam već kaosasvim mali dječak tih ranih sedamdesetih zajedno sa ocem boravio na "kultnim"proslavama Grgureva u vinogradima Slavka Harta, Pave Grgurića, Vlade Bauera inekolicine drugih požeških vinogradara.Te su proslave, nakon druženja u "požeškimbrdima" redovito završavale uvečer u gostionici Šport u Sokolovoj ulici.Grgurevo u to vrijeme dobiva suvremenije ime "Tjeranje Turaka", ali sadržajiostaju isti.
Mlađivinogradari od ovih, uglavnom trgovci, ali i obrtnici, ugostitelji, i intelektualcinastavljaju slavljenje Grgureva dajući Tjeranju Turaka suvremenije tonove. NaGrgurevo mužari su se ispaljivali već od jutra, a najžešće se pucalo od podnevapa do sumraka. Dok su topnici upravljali mužarima, domaćini bi spravljaliukusna jela, na peki se peklo meso, na roštilju vrtile kobasice, kuhao sečobanac, pržile krumpirove police, a našlo se i starog kulina počesto i šunke,dok je sve to bivalo zaliveno krepkim požeškim vinima. Nakon vina uvijek bi nared došle i pjesma. Najčešće su se pjevale "U Požegi na Orljavi", "Kad smo biligraničari stari", "Oj požeške uske staze" i druge pjesme ispunjene požeškomtradicijom i Domoljubnim nabojem!
