¨Bez znanja jezika bilo koja diploma pomalo gubi na vrijednosti¨
26.02.2017.
A.I.
Pregleda: 13482
Tamara
(FOTO: Privatna kolekcija)
Tamara je rođena u Pakracu, a s pet godina po prvi put je s obitelji napustila Pakrac i uputila se u Italiju, gdje se školovala do prvog srednjeg, a onda se ponovno vratila u Pakrac. " Našim povratkom htjeli smo svi skupa kao obitelj dati još jednu priliku i Pakracu i Hrvatskoj, kao mjesto gdje želimo živjeti i doprinijeti" – priča Tamara.
Nakon završene srednje škole htjela je upisati fakultet u Zagrebu, no nije uspjela pa je odlučila pauzirati te nakon položene mature upisala željeni fax , talijanski jezik i latinski u Puli. "U Puli sam završila preddiplomski i nastavila s diplomskim na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu. Oduvijek sam voljela strane jezika, a nastavnički smjer je jednostavno poziv koji osjetite čim prvi put uđete pred punu učionicu. Zapravo odmah shvatite jeste li ste za to ili niste. Ja mogu priznati da, kada bih ponovo morala birati, izabrala bih opet isto"- priča Tamara.
Tijekom njenog školovanja, studiranja cijela obitelj je bila potpora, ali uz njih i dečko, a sadašnji muž kao najveća podrška. Kako kaže, on je i bio taj koji se prvi uputio u Njemačku raditi posao u svojoj struci, ona je još uvijek imala predavanja. "Odluku o preseljenju u inozemstvo nismo donijeli preko noći, već kroz skoro godinu dana predomišljanja. Moram priznati da Njemačku, a i njemački jezik, nisam nikad baš simpatizirala" – kaže Tamara.
"Odlučila sam upisati apsolventsku godinu za pisanje diplomskog rada i usput otići u Passau kako bih ga upoznala pobliže. Prvo sam se fokusirala na jezik i to savjetujem i svima ostalima. Ljeto prije odlaska posjetila sam tadašnjeg dečka/sadašnjeg supruga i položila A1 stupanj jezika u 4 tjedna intenzivnog tečaja. Dok se u kolovozu netko kupa na moru, netko uči njemački. Ali isplatilo se. Kada sam završila obaveze na faksu i došla u Passau, nastavila sam tečajeve i dostigla sada već ponosni C1. To smatram svojim najvećim uspjehom. Naučiti za tako kratko vrijeme jezik koji vas stvarno ne privlači, a i nije baš jedan od lakših, čini vas ponosnim i dokazuje kako uz upornost i podršku se sve može kad se hoće. Bez znanja jezika, nažalost, bilo koja diploma pomalo gubi na vrijednosti"- priča Tamara.
"Nakon tečaja, dani provedeni u stanu čekajući da se suprug vrati s posla, bili su dugi i dosadni. Stoga sam odlučila poslati par zamolbi kako bih iskoristila to slobodno vrijeme između pisanja diplomskog i glumljenja novopečene domaćice. Moram priznati da sam u tom smislu zaista imala sreće! Poslala sam svega tri zamolbe u struci i na dvije je odgovor bio pozitivan. Dobila sam posao u privatnoj školi (Volkshochschule Passau) gdje sam i sama pohađala tečaj njemačkog i gdje trenutno predajem honorarno talijanski za odrasle. Nakon mjesec dana pozvali su me i sa Sveučilišta u Passau gdje na Odsjeku za strane jezike radim kao student/asistent za talijanski jezik. Moram priznati kako me oba zanimanja doista ispunjuju, a da ne pričam o radnom iskustvu stečenom u tako kratkom vremenu"- priča oduševljeno Tamara.
Tamara priznaje da je imala predrasude i strahove, ali nakon zaposlenja su prestali i uvjerili ju u suprotno. Kako kaže, najviše joj se svidjelo to što se cijeni rad, kompetentnost i trud. Ali kako kaže i ljudi koji ju upoznaju na prvu teško ju definiraju, jer ime joj je tipično rusko, prezime hrvatsko, a naglasak talijanski.
"Passau je pravi studentski grad i po tom pitanju mogu reći da sam svoj studentski život nastavila na neki način, samo ovaj put s druge strane klupe. Kombinacija raznih kultura, jezika, iskustva, to je definitivno mjesto u kojem se želim svojom različitošću uklopiti. Ne volim pak Njemačku hranu, preteška i neshvatljivih kombinacija. Po tom pitanju mi je još uvijek draža talijanska, kako kod kuće, tako i pri izboru talijanskih restorana, kojih ima stvarno na pretek. Kupovina po trgovinama je nešto jeftinija, ali zato izlasci u kafić ili restoran su skuplji uz `obavezni` Trinkgeld (napojnicu)"- kaže Tamara.
"Pakrac ostaje moj rodni grad, ali nažalost uvijek ga spominjem uz dašak razočarenja. Dolazit ćemo u Hrvatsku, obići bake i rodbinu ili na odmor, na naše more, koje je ipak najljepše i koje si konačno možemo priuštiti, ali o povratku u Hrvatsku trenutno ne razmišljamo. Moja odluka za 2017-u je bila upravo ta, ostajem u Passau uz supruga i nastavljamo zajedno započeti put."- priča za kraj.
