Održane duhovne vježbe za svećenike iz požeške biskupije
19.02.2017.
Požeška biskupija
Pregleda: 3806
Duhovne vježbe za svećenike požeške biskupije
(FOTO: Požeška biskupija)
Od 14. do 17. veljače u Domu Sv. Augustina u Velikoj održanesu duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije. Voditelj je biomostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, koji je svoje nagovore ima na temeljulika bl. Alojzija Stepinca.
Posljednjega dana sudionicima duhovnih vježbi pridružio sepožeški biskup Antun Škvorčević i predvodio završno zahvalno misno slavlje.Pozdravljajući biskupa Ratka i nazočne svećenike, pozvao je nazočne da na svršetku trodnevnih duhovnih vježbi zahvale Bogu za darove koje su tijekom togavremena primili.
Rekao je da ovu misuslavimo u čast Isusove Majke, koja je u veličkom svetištu posvjedočila kolikoželi dobro svakom čovjeku, napose svećeniku. Spomenuo je da u ovu svetu misuželi uključiti i danas preminuloga prof. Tomislava Ivančića, koji je radodolazio u Požegu, a osobito na susrete trajne formacije svećenika do desetegodine misništva, a također i na svećeničke duhovne obnove i duhovne vježbe, rekavši da je u nas uložiopune svoje ljubavi i duha. Podsjetio jenazočne svećenike da su ovih dana razmišljali o liku bl. Alojzija Stepinca –uzoru vjernosti hrvatskog čovjeka i svećenika Bogu, Crkvi i svome narodu, pozvavši ih na zahvalnost za toga našegBlaženika.
Na temelju naviještenih svetih čitanja biskup je u homilijiprogovorio o očima koje su Isusovim čudesnim zahvatom progledale i ušima kojesu pročule, istaknuvši da Isus uvijek povezuje čudo s vjerom kao očima kojimanetko točno vidi i ušima kojima točno čuje istinu o samom sebi i stvarnosti okosebe. Upitao je nazočne svećenike kakva je njihova vjera, rekavši da su oveduhovne vježbe imali za cilj pročistiti je i učvrstiti, kako bi sebe vidjelionim očima kojima ih gleda sam Bog, Isus Krist. Podsjetio je da je dijalogizmeđu prve žene i zmije završio porazno, čovjekovom ranjenošću zlom i smrću,ali da je dijalog između Marije i Božjeg glasnika s obzirom na Božji naum očovjekovoj ranjenosti našao u njoj pravu sugovornicu koja Bogu posvema vjerujei s njime surađuje.
Ustvrdio je da je u Isusu, Sinu Marijinu progovorila moćkojom on našu ranjenost zlom i smrću preobražava u pobjedu života. Izrazio jeuvjerenje da su se svećenici pred situacijama svojih ranjenosti i nemoći poputMarije u ovim duhovnim vježbama ušli u sugovorništvo s Bogom, povjeravajući mu sebe, da je svjetlo DuhaSvetoga prodrlo u njihove duše, te da su prosvijetljeni tim svjetlom točnovidjeli sebe tko su oni u onom naumu koji im je Bog uputio kad ih je pozvao.Rekao je da su svećenici u ovom svijetu izloženi napasti gledati sebe u svjetlupotrošačkog, hedonističkog društva, koje pomračuje ono što je Bog s njima naumio i pozvao ih da joj sehrabro odupru.
Podsjetio ih je na svećeničke križeve, i ohrabrio da ih naIsusovu riječ sa svom slobodom hrabro prihvate, te da se idući za njim, poputbl. Alojzija Stepinca žrtvu svoga života ugrađuju u križ Isusov i njegovupobjedu. Završavajući homiliju biskup Antun je uputio molitvu Isusovoj Majci daprati svećenike u njihovu hodu za Isusom Kristom i da njihova srca ostanutrajno osjetljiva za ono što je Božje.
Nasvršetku misnog slavlja završnu riječ duho0vnih vježbi uputio je biskup Ratko. Najprije je biskupuAntunu i nazočnim svećenicima izrazio bratsku sućut zbog smrti prof. Ivančića,prisjetivši se nekih zajedničkih trenutaka koje je s njime proživio. Podsjetioje na pet točaka koje je kardinal Stepinac u Oporuci napisao vjernicima svojenadbiskupije 1957. godine, i u kojima je sažeo svoju konačnu poruku. Rekavši daje prva točka vjera u Boga, kojega nam je Isus Krist objavio kao Oca, biskupRatko je upozorio svećenike da s Bogom ne zbijaju šale ni međusobno, niti svjernicima, pogotovo ne s ambona, nego da ga poštuju s najvećom čašću i slavom.
Govoreći u drugoj točki o vjernosti Svetoj Stolici, rekao jeda je naša kršćanska i katolička opstojnost na ovom svijetu bitno vezana uzPetrovu stolicu – stijenu, na kojoj je Isus Krist sagradio svoju Crkvu,ustvrdivši da mi stojimo ili padamo sa svojom povezanošću s Petrovom službompastira svih pastira i svih vjernika. Podsjetio je da je tijekom povijesti bilosvakakvih papa, ali da se je unatoč tomesačuvao Isusov duhovni DNK, što ga je on prenio na svog namjesnika.
Naglasio je da je Stepinac bio mučenik toga jedinstva sPetrovom stolicom, koji je odolio svakom pokušaju da se njega i Crkvu uHrvatskoj odvoji od Kristova namjesnika na zemlji. Tumačeći treću točkuStepinčeve oporuke, biskup Ratko je ustvrdio da je Bog htio Mariju izdići iznadsvih ljudskih bića, jer je nju od početka izabrao za Majku svoga Sina te je nanjoj u punini izvršio djelo spasenja kad ju je proslavio u nebu i postavio zakraljicu svemira. Govoreći u četvrtoj točki o uzajamnoj ljubavi, biskup Ratkoje naglasio da je Gospodin Isus sve zapovijedi dekaloga sažeo u dvije, odnosno jednu jedinu zapovijedljubavi prema Bogu i bližnjemu, poručivši svećenicima da onoliko vrijede kolikosu otvoreni za druge, koliko su ih spremni razumjeti i pomoći im.
Konačno, govoreći u petoj točki o uzajamnoj molitvi, biskupRatko je pravilo sv. Benedikta, Ora et labora, protumačio po pravilu sv.Ignacija Lojolskog: Moli kao da sve ovisi samo i jedino o Boga, a radi kao dasve ovisi samo i jedino o tebi. Podsjetio je svećenike na dužnost da mole zavjernike u svojoj župi, biskupiji i u cijeloj crkvi, kao što su i vjernici usvakoj svetoj misi pozvani moliti na njih, svoje pastire. Završavajući nagovor,biskup Ratko je poželio svećenicima da ih Bog svemogući prati svojimblagoslovom i milošću a Blažena Djevica Marija svojim zagovorom, posvjedočivšiim da će mu ostati u lijepoj uspomeni i molitvi.
Nakon što su svi nazočni otpjevali himan »Tebe Bogahvalimo«, biskup Antun je izrazio uvjerenje da su svećenici u ovim duhovnimvježbama razbistrili oči i pročistili uši svoje vjere i da se u svoje župevraćaju s većom jasnoćom o samima sebi io svom svećeničkom poslanju. Zahvalio je biskupu Ratku što je unatoč svojihbrojnih obveza s radošću prihvatiopredvoditi ove duhovne vježbe. Zahvalio je svećenicima za sve ono što u vjernosti svoga poslanjesvakodnevno nastoje činiti, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.
