Središnje slavlje bl. Alojzija Stepinca u Požegi
12.02.2017.
Požeška biskupija
Pregleda: 3526
Slavlje blagdana bl. Alojzija Stepinca
(FOTO: 034 portal)
U požeškoj crkvi sv. Lovre, 10. veljače u večernjim satima svečano je proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca, drugog zaštitnika spomenute crkve i Požeške biskupije. Slavlje je predvodio biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s tridesetak svećenika, među kojima su bili kanonici požeškoga Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, župnici grada Požege i drugi svećenici iz župa Katedralnog arhiđakonata te iz središnjih biskupijskih ustanova. Započinjući misno slavlje biskup je pozdravio nazočne, podsjetivši ih da se danas navršava 57. obljetnica smrti bl. Alojzija Stepinca. Rekao je da među tolikim velikanima tijekom trinaeststoljetne povijesti našega naroda posebno svijetli njegov lik, jer je u njemu progovorila Božja snaga koja ga je pokretala, od koje je živio i po kojoj je imao moć položiti svoj život za Crkvu, za domovinu i za svoj narod. Pozvao je nazočne da mu večeras s mnogim njegovim štovateljima diljem Hrvatske iskažu poštovanje i zahvalnost, da u svojim srcima pročiste njegov lik te se bistriji vrate svojim domovima. Pored toga potaknuo ih je da povjere Bogu našu domovinu i one koji je vode, da ona bude zemlja dobra, mira i blagostanja.
U homiliji biskup je rekao nazočnima kako sam njihov dolazak na ovo slavlje svjedoči koliko je Alojzije Stepinac velik u njihovim očima. No, dodao je kako se u našem društvu u novije doba umnažaju pitanja s obzirom na njega, osobito otkako je papa Franjo oblikovao Komisiju Hrvatske biskupske konferencije i Srpske Pravoslavne Crkve za razgovor i zajedničko iščitavanje njegova lika. Rekao je kako u medijima i drugdje susrećemo tvrdnje da je on kontroverzna osoba, da u njegovu liku postoje određene suprotnosti, neki sukobi. To mogu govoriti samo oni koji Stepinca nedovoljno poznaju, ili ga možda žele lažno prikazati, ustvrdio je biskup, naglasivši da su se svi oni koji su nastojali proučavati arhive, čitati dokumente, izvore i svjedočanstva uvjerili u njegovu veličinu. Dodao je da se mi kao vjernici radujemo što ga je Crkva po papi Ivanu Pavlu II. proglasila blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, čime je posvjedočeno da Stepinac za Katoličku Crkvu nije kontroverzan, nego čovjek koji živi iz vjernosti Bogu, čovjeku, domovini, Crkvi i drugih vrijednosti. Biskup je istaknuo da je Stepinac "znak osporavan" poput Isusa koga je takvim proglasio starac Šimun prigodom njegova prikazanja u hramu. Podsjetio je na to da je Isus rekao kako će njega i njegove učenike svijet mrziti i progoniti, ustvrdivši da Stepinac postao dionikom tog otajstva te se ojačan Božjom snagom nije dao slomiti zlom, nego ostao uspravan, pobjednik.
Tumačeći ulomak prvog čitanja iz Knjige Mudrosti koji govori o bezbožničkim očima koje ne vide da je sudbina pravednika u Božjim rukama, biskup je rekao da pravednikova patnja, koja se nama ljudima čini besmislenom, ima svoje mjesto u Božjem naumu kad ljude stavlja na kušnju. Naglasivši razliku između kušnje i napasti, biskup je protumačio da nas Bog kao prijatelj kuša koliko smo mu vjerni, a đavao neprijatelj nas napastuje i navlači na zlo, želeći nas učiniti suigračima besmisla i upropastiti nas. U tom smislu, nastavio je biskup, Bog je Stepinca stavljao na kušnju i prije, i za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, ali je on dok je prolazio kroz muke i tjeskobe, ostao čvrsto stajati na Božjim pozicijama, na njemu se ostvarila Isusova sudbina, nevino optuženog, kao zločinca osuđenog i na križu raspetog. Nema kontroverze, ni sukoba u njemu, zaključio je biskup, ustvrdivši da je Stepinac bio najslobodnije biće. Dok su ga pobornici različitih ideologija željeli upregnuti u svoja kola, on ostaje čovjek Božjih načela, držeći se dekaloga i zakona ljubavi. Nije važno što se zbog takvog svog stava Stepinac nije svidio ni jednim vlastodršcima, ali je prevažno da se svidio Bogu i svim onim ljudima u Hrvatskoj i drugdje, koji su ga prosuđivali ideološki neopterećeni ili zarobljeni bilo kojim osobnim ili skupnim interesom, ustvrdio je biskup. Rekao je kako osobno smatra da Stepinca ne treba braniti – jer velikani su obrana samima sebi.
Biskup je posvjedočio kako je ponešto iznenađen što određeni krugovi u Hrvatskoj očituju svojevrsnu bojazan da bi Stepincu moglo nauditi to što je papa Franjo osnovao Komisiju da o njemu razgovara s predstavnicima Srpske pravoslavne Crkve. Ustvrdio je da nam je Papa tako dao prigodu našoj pravoslavnoj braći izravnije predstavimo i obrazložimo Stepinčevu veličinu i svetost, zbog čega papi Franji trebamo biti zahvalni. Na prigovor nekih kako to neće ništa koristiti, biskup je odgovorio kako činimo dobru stvar, kad i onima koji možda nisu najspremniji slušati uputimo dobronamjernu riječ, i podastremo argumente koji svjedoče istinu o bl. Alojziju Stepincu. Tumačeći evanđeoski ulomak u kojem Isus govori o pšeničnom zrnu koje položeno u zemlju umire da bi ploda bilo, biskup je rekao da je bl. Alojzije Stepinac bio takvo moćno zrno, koje je natopljeno rosom i toplinom Duha Svetoga izraslo u onu veličinu života koju je Isus Krist omogućio svojom mukom i smrću te uskrsnom pobjedom.
Biskup je potom na temelju određenih dokumenata podsjetio vjernike na neke konkretne crte Stepinčeva lika. Među ostalim prikazao je njegovu ljubav prema Domovini; njegov odnos prema političkim vlastima, ljubav prema svakom čovjeku, djelovanje u spašavanju ugroženih i progonjenih ljudi (Srba i Židova). Istaknuo je važnost da o teškim vremenima, situacijama i ljudima iz prošlosti razmišljamo vođeni svjetlom vjere, prosuđujemo ih objektivnim mjerilima. Pri svršetku homilije biskup je bl. Alojziju uputio molitvu da nam pomogne u sadašnjim vremenima imati dovoljno svjetla u srcu i hrabrosti vjere opredijeliti se za evanđeoske vrijednosti i živjeti u skladu sa dobro oblikovanom savješću. Ustvrdio je da Bog i njegov sustav vrijednosti ne mogu zastarjeti i da čovjek koji poput Stepinca po njemu živi nikad nije kontroverzan, nego izazovan. Pozvao je nazočne da prihvate njegov izazov.
Na svršetku slavlja, pošto je zajedno sa svim nazočnima izmolio molitvu bl. Alojziju Stepincu, biskup je rekao kako nas Bog poziva da i mi živimo od one iste snage od koje je živio bl. Alojzije Stepinac te po njegovu primjeru ostvarujemo smisao svoga postojanja, založeni i položeni za ono što je vrijedno i dostojno čovjeka. Potaknuo je nazočne da nakon mise u znak odanosti bl. Alojziju Stepincu obiđu oko oltara u kojem su pohranjene njegove relikvije. Zahvalivši svima na sudjelovanju u ovom svetom slavlju, biskup ih je podsjetio da se nalazimo u predvečerju blagdana Gospe Lurdske, i pozvao ih da ga proslave Stepinčevim marijanskim raspoloženjem, napose sudjelovanjem na svetoj misi u katedrali i procesiji.
