¨Osim ¨američkih¨ prijatelja, u mojoj školi su na razmjeni bile i dvije cure iz Nizozemske i Njemačke¨
05.02.2017.
A.I./M.B.
Pregleda: 8099
Naslov slike
(FOTO: 034 portal)
Daruvarčanin Dino Budinjaš, ima 20 godina i student je 3. godine na fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
" Oduvijek sam htio putovati u SAD, a u 1. razredu gimnazije sam prvi put počeo ozbiljnije istraživati razmjene učenika kao mogućnost za otići u SAD. Jedno poslijepodne guglanja je bilo dovoljno da saznam koji programi razmjene se nude kod nas, a odlučio sam se na kraju za Rotary Youth Exchange. Za prijavu je prvo bilo potrebno napisati kratki "esej" o sebi, na hrvatskom i engleskom, ispuniti određene formulare, a bio je potreban i pristanak roditelja na to da prime stranog studenta kod nas u kuću za vrijeme moje razmjene. Mi koji smo prošli taj prvi krug smo dalje pozvani u Zagreb na intervjue, gdje su nas intervjuirali na engleskom, kako bi naravno vidjeli naše jezične sposobnosti, a pitanja su bila usmjerena kako bi saznali koliko imamo "otvoren" um na različite kulture, običaje i situacije koje bi nas mogle snaći na razmjeni" – ispričao je Dino.
Roditelji su ga, kaže, podupirali, naravno sama pomisao na odlazak sina od kuće na godinu dana nije bio lak, ali su shvaćali da je to ono što on želi i da će to biti jedno veliko i pozitivno iskustvo.
" U SAD-u sam živio u gradu Angola, u saveznoj državi Indiani. Smješten sam bio u jednoj velikoj obitelji, imao sam čak dvije sestre i dva brata. Iako je običaj za učenike na razmjeni da tijekom boravka promjene 2-3 obitelji, ja sam cijelu godinu ostao kod iste obitelji jer smo se vrlo brzo povezali, te sam puno proputovao zahvaljujući njima" – priča Dino.
" Tjedan dana prije početka školske godine sam došao u SAD-e, te su se moji host-roditelji potrudili da me upoznaju sa što više vršnjaka kako bih se lakše prilagodio novoj školi. Tako je i bilo, vrlo brzo sam stekao puno novih prijatelja, a osim "američkih" prijatelja u isto vrijeme su u mojoj školi bile i dvije cure iz Nizozemske i Njemačke na razmjeni"- kaže Dino.
Rastanak od obitelji je bila najteža stvar u svemu tome, daleko od bližnjih u sasvim novom okruženju. "No odmah nakon slijetanja vrlo brzo to zaboravite jer vam je sve novo i nepoznato. Taj osjećaj "novog" isto tako nestane nakon kojih mjesec dana kada uđete u rutinu (škola, kuća) te vam onda opet nedostaje dom i obitelj. Bitno je stalno biti zaokupljen nekim aktivnostima i stvarima, a ne pokušavati živjeti život na dva mjesta istovremeno" – nastavlja Dino.
Što se škole tiče i aktivnosti kaže kako je manje intenzivno nego u Hrvatskoj. Imao je samo 4 predmeta na polugodištu, a ni zadaće nije bilo previše. Slobodno vrijeme je iskoristio za stjecanje novih prijatelja, druženje i stvaranje novih iskustava.
" Bez puno razmišljanja bih ovo iskustvo preporučio svakome. Nemoguće je pretočiti cijelu tu godinu u riječi ili slike, a to zna svatko tko je imao priliku iskusiti ovu razmjenu. Naravno, bit će poteškoća, lijepih i loših situacija, ali isto tako i prijateljstava i uspomena za cijeli život"- poručuje Dino.
