Bez posebnog povoda
30.12.2016.
Ivica Janković
Pregleda: 2265
Naslov slike
(FOTO: 034 portal)
Što bi čovjek mogao napisati a da pri tome nema nekakav poseban razlog, nema posebne motivacije i nikakve posebne teme
Običan dan, petak, završiš sa šljakom, pa htio ne htio dođeš kući. Zatim slijede standardni rituali: higijena, prežderavanje, zasjedanje "CK" te riješavanje standardne kućne problematike. Telku ne pališ jer također nemaš poseban razlog za to. A i sve što bi čuo već osjetim na svojoj koži i debelo po leđima od strane naše političke vrhuške i ne vidim opet nikakav razlog da si još dodatno sjedam na kurje oko.
Za početak da razčlanimo nekoliko stvari. Nisam od onih tipova koji žive život kako voda nosi, pa me kao eto poslije već spomenute šljake crta kući , ženi pod suknju i tako prolaze dani mjeseci, godine. Pravim ja tako svoje bitke i kad ih nema, već one spomenute vječne bitke protiv vjetrenjača koje neće uroditi posebnim plodom ali eto u nadi je spas kakva god ona bila mada većina tvrdi da je ta nada k
.
Idemo dalje, kako ono već bi redom. Poso, kuća, rituali, tv, jedno veliko ništa a usput rečeno, toliko sam dobro raspoložen zbog ovakvog proljetnog vremena u sred zime da mi dođe da si gurnem prst u oko od veselja. Pa sav takav raspoložen odlučim dovući svoje dupe do kompa i staviti veliko ništa na papir u ovom slučaju, gurnuti koje slovo u virtualni svijet. Da sve vas skupa pitam KAKO STE?! Bolje ne, jer bi se neki uvrijedili misleći pri tome da je moje pitanje targetirano na financijsku situaciju za koju svi znamo odgovor na pitanje kako ste. Drugi bi rekli borba, borba za preživljavanjem koja je uspjela ostati na tome da smo živi pa je i to nekakav vid rijetkog uspjeha u kroješa s obzirom na cijelokupnu situaciju. Sve to ima nekakav smisao dok ne dođeš u krizu srednjih godina gdje se gubi svaki smisao za sve i svodi se uvijek na jedno. Gdje si, šta si, šta ima… pa slijedi neizostavni odgovori, ma tu sam gdje sam, šta ćeš, nigdje specijalno i nakon toga najgluplja rečenica koju je Hrvat smislio a to je BIT ĆE BOLJE SUTRA.
Pa kratko proleti kroz glavu i misao, vidi prođe i ova godina za tili čas, pa isto tako zaključim gledajući u rikverc. Eto nešto sam malo iskusniji, nešto sam malo naučio više o sebi a i o drugima, love i dalje nema pa smo s tog aspekta svi tu nekako jednaki i sve je manje jednakijih. Bilo je tu svega, potresi, poplave, bilo je i asteroida, vanzemaljci, ekonomski oporavak, niže cijene, svijetlo na kraju tunela, veća plaća, stalni posao, manji računi, pogodak na lotu, sve to nabrojano se ništa nije dogodilo ove godine… Možda na godinu, opet ona lažljiva nada nikako da se uozbilji. Nije bitno da li je čaša na pola prazna ili je na pola puna, nije ni bitno da li znamo što želimo, bitno je barem znati što ne želimo.
Kako ipak dati nekakav smisao naslovu teksta bez smisla, dati smisao danu koji je izgubio bilo kakav smisao i otišao u nepovrat. Prolazi i ova godina pa ne vidim ama baš nikakav razlog da vam pjevušim kao slavuj. A svima nam je već dosta lažnih obećanja da smo ih siti za narednih sto godina a meni se digo opet želudac u razini očiju pri tome misleći i na ona prava obećanja koja te u pravilu više koštaju nego lažna.
Želim vam na kraju samo reći da iz nikakvog dana, bez ikakve motivacije i sa tekstom bez ikakvog povoda ipak se na kraju napravi nešto i budite sigurni da iz ničega možete napraviti nešto ako budete dovoljno tvrdoglavi i uporni dokaz je i ovaj tekst koji je počeo bez ičega i završio na kraju sa >2 700< slova upućeno vama. Bio lud ili ne, od ničega sam napravio nešto što želim i vama.
Zdravi siti i veseli vi meni bili.
Autor: Ivica Janković
