Sveta Kata, Ćaća na vrata!
25.11.2016.
K.Č.
Pregleda: 5545
Ćaća
(FOTO: Google)
Na današnji dan slavimo blagdan sv. Katarine Aleksandrijske, mudre djevice i mučenice iz imućne kršćanske obitelji u koju se zaljubio Rimljanin Maksimin Daia kada je došao na vlast u Aleksandriji. Mlada kršćanka ga je najodlučnije odbila mudrim izgovorom, a on ju je stavio na kušnju tako što ju je suočio s pedesetoricom filozofa u namjeri da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog.
Govorničkom vještinom i dobrim poznavanjem filozofije i teologije, Katarina je obranila svoju vjeru i pridobila na svoju stranu mudrace. Maksimin ih je zbog toga dao pogubiti, a za nju ja dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći.
Legenda kaže da se kotač raspao kad su je postavljali na muke. Prestrašeni tim događajem mučenicu su odveli izvan Aleksandrije i odrubili joj glavu. Prema toj legendi anđeli su tijelo Sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas.
Hrvati stoga danas slave blagdan Sv. Kate, koji bi po svemu ostao samo jedan od kršćanskih blagdana da nije u našem narodu zabilježen kao dan kad je 25.11.2015. na slobodu pušten Ivo Sanader. Vijest je to koja je bila medijski odlično popraćena. Tog dana na društvenim mrežama vladala je prava euforija Sanaderovih obožavatelja, a Facebook stranica ‘Ćaća se vraća’ je doslovno planula. A među vjernom Ćaćinom dicom, našem duhovitom narodu, koji se nerijetko voli smijati sam sebi, osvanula je krilatica "Sveta Kata, Ćaća na vrata". Krenule su tada inicijative da se datum Ćaćinog povratka iz zatvora slavi kao državni praznik jer ipak ona stranka koja je tada bila na vlasti može zahvaliti našem Ćaći što je ikada bila na vlasti i trebalo im je samo daj Bože zdravlja da se na vlasti održe, no ni to nisu znali cijeniti. A da su iole bili pametni i Ćaću malo ranije pustili, možda bi i danas vladali.
Na Sv. Katu tog dana Zagreb je bio pod opsadom, iz MUP-a su zavarivali šahtove pod izlikom kako su to mjere sigurnosti povodom dolaska američkog potpredsjednika Joe Bidena, no šuškalo se tih dana kako se zapravo radi o akciji zaštite gradske imovine povodom skorog Ćaćinog izlaska iz Remetinca. A osim toga koga briga za Bidena, budimo realni pola Hrvata ni ne zna za njega, a ne bi ni znalo da se nije poželio naše Ko.
Taj dan odahnuli su i u Ćaćinoj matičnoj stranci, čahure su se počele kupiti, dim se razišao i otpočeo je dugo očekivani proces povratka, pa je tako bilo samo pitanje vremena kad će Ćaća ponovno preuzeti stranku. Uostalom, Ćaći nije ništa pravomoćno dokazano, pa se očekivalo da se nakon godina upornih najava parola "Ćaća se vraća" napokon i provede u djelo, ali ih je Ćaća sve odbio jer je Ćaća postao iznad nacionalni simbol. Njegova jedina i vječna ljubav prema Domovini nadišla je stranačke interese i broj obožavatelja Ćaćine dice prešao je onaj broj članova na Trgu žrtava fašizma.
Mi, Ćaćina dica, zapamtili smo ove iz "zna se" stranke u Požeško-slavonskoj županiji koji su stali na stranu Jace Vlaisavljević Kosor. Zapamtili smo njihova lica i nikada im nećemo oprostiti što su među članstvom naših gradova i općina lobirali da se Ćaća smijeni, a nakon toga su nastavili lobirati za Jacu Vlaisavljević pokušavajući dovesti u pitanje legalitet i legitimitet kandidature za nasljednika našeg Ćaće, kršnog Dalmatinca, Tomislava Karamarka. Pa kad smo ih u nekoliko navrata vidjeli u zagrljaju s "poker" osmijehom s našim Tomicom, razočarali smo se u politiku, prerezali člansku iskaznicu i otišli s Ćaćom liječili tugu na "Malo vitra".
Mi Ćaćina dica svesrdno štujemo Sv. Katu, ona je naša zaštitnica i moćna svetica i u našem kalendaru pokoljenja će izbrisati krilaticu "Sveta Kata, snijeg na vrata", a upisati "Sveta Kata, Ćaća na vrata" jer Ćaća je naše nacionalno božanstvo. Ćaća je polazišna točka svakog pravog čovjeka i samo Ivo Sanader može nositi titulu Ćaće. Jedan je Ćaća, heroj koji je od državnog neprijatelja postao moralna vertikala u društvu.
A sad ozbiljno
S Ćaćinim likom smo pokazali koliko je licemjerja u našem društvu. Počevši od naših lokalnih sredina, ima u Hrvatskoj građana, osobito među političarima, koji imaju pet puta više nekretnina i umjetnina, pa ih nitko ništa ne pita.
Stranački obračuni često prelaze granicu dobrog ukusa. Donedavni prijatelji postaju zagriženi neprijatelji. Stranačkim vođama su jedan dan visoko uzdignute zastave, a drugi dan ih članovi razapinju. Nedavno smo na facebooku hvalili Andreja Plenkovića kako je mlad i moderan političar, najbolji predsjednik HDZ-a do sada, kojem doista ništa ne fali, samo kako bi vidjeli koliko će hdzovaca tu objavu lajkati. Doživjeli smo razočaranje jer ne samo da su ga njegovi izrugivali, nego je dobio manje lajkova nego objava novog bicikla. "Kud Ivo, tu i ja" postao je simbol izdaje, nacionalna sramota i politička nedosljednost u odanosti najbližih suradnika ili onih koje kao mentor stvaraš da bi ti na kraju zabili nož u leđa.
Tadašnji vlastodržac Maksimin Daria zbog svog neostvarenog interesa dao je mučiti Katarinu Aaleksandrijsku koja je kasnije postala svetica. Tko zna koga ćemo mi u nekoj bliskoj budućnosti slaviti, širiti hvalospjeve, skandirati mu, a sutradan ga razapinjati.
Ali dok je nas, Katarinine i Ćaćine dice njihova slava živjeti će vječno!
