Biskup Škvorčević blagoslovio novu crkvu na mjestu razorene u Domovinskom ratu
03.10.2016.
034 Portal/Marijan Pavelić
Pregleda: 4051
Biskup u Jazavici
(FOTO: Biskupija)
Župa Rajić nedaleko Novske u Požeškoj biskupiji bila je od1991. do 1995. pod vlašću tzv. SAO Krajine, vjernici prognani a župna crkva i svidrugi crkveni objekti do temelja razoreni. Nakon vojno-redarstvene akcije "Bljesak" postupnose vratio najveći broj župljana te je započela i izgradnja najprije župne crkve, potomkapele u Voćarici i Borovcu a nedavno je završena i crkva sv. Roka na granici između mjestaJazavica i Roždanik.
Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 2. listopada euharistijskoslavlje tijekom kojega je uz sudjelovanje brojnih vjernika blagoslovio novo crkveno zdanje.Pozdravio ga je župnik Josip Pendžić, podsjetivši na povijest Jazavice kao nekadašnjegžupnog sjedišta, na razorene i obnovljene objekte. Biskup je spomenuo kako navedenu zgrade koje su pobunjeni Srbi razorili, nego postoji ipovijest jazavičkih duša, koje su se osobito snažno izgrađivale u svojoj crkvi gdje su se prijedomovinskog rata otvarale Bogu kako ne bi ostale prazne. Istaknuo je da dok se radujemoponovno podignutoj crkvenoj zgradi valja provjeriti jesu li nam nakon ratnih stradanja dušerazorene mržnjom, osvetničkim osjećajima, sebičnošću i drugom zloćom. Pozvao je nazočne dana ovom slavlju Bogu povjere svoje duhovne rane i dopuste mu da ih on liječi snagom svogamilosrđa i ljubavi te se duhovno obnove, da s Isusovom žrtvom sjedine sve poginule uratu.
>
U homiliji biskup je podsjetio da je jučer u Požegi otvoren Dijecezanski muzej i kako se u njemu nalaze samo dva spašena predmeta iz razorene to malo. No, dodao je kako i današnji dolazak na slavljebrojnih vjernika svjedoči da u Rajiću, Jazavici i drugim mjestima nije tijekom rata izgubljeno onosrce u koje je Bog tijekom više stoljeća unosio svjetlo i snagu od koje su živjeli našipreci i u najmračnijim trenutcima i da je to najveće blago. Istaknuo je da nas današnja sveta čitanjapoučavaju na koji način trebamo čitati povijesna događanja, te je na temelju ulomka izKnjige proroka Habakuka progovorio o pravednosti po vjeri, kojom određena osoba Bogu povjeravasvoju sudbinu te po njemu pobjeđuje i u najbezizlaznijim ljudskim stanjima. TumačećiIsusovu riječ iz Evanđelja kazao je kako je vjera, poput zrna gorušičinog koje je sitno kaoprah i izgleda nemoćno i beznačajno, ali nosi u sebi životnu moć te iz njega izrastestablo na kojem se – kako kaže Isus – gnijezde ptice nebeske. Ustvrdio je kako je vjera moćnašega duha kojom ulazimo u zajedništvo života s Bogom te on snagom svoga milosrđa ipraštanja u nama ostvaruje rast do mjere Isusove pobjede nad smrću.
Rekao je kako je rušitisvetinje mogao samo onaj tko je imao pustoš u srcu te da je blagoslov crkve sv. Roka uJazavici-Roždaniku veliki poziv na obnovu u vjeri. Pozvao je nazočne da s učenicima izdanašnjeg evanđelja zavape: "Gospodine, umnoži nam vjeru", kako bi bili moćni oprostitionima koji su im zlo učinili, da im njihovo zlodjelo ne zadrži srce porobljenim i mračnim, daga Božje milosrđe u ovom domu molitve trajno ispunja svojom slobodom, radošću imirom. 
Na svršetku slavlja svi su otpjevali "Tebe Boga hvalimo".Biskup Antun je čestitao na ponovno podignutoj i blagoslovljenoj crkvi sv. Roka,zahvalio svima onima koji su bilo molitvom, bilo darom ili na neki drugi način pružili potporunjezinoj izgradnji, od daleke Australije do domaćih ljudi, kao i svim župnicima koji sudjelovali u župi Rajić, napose nakon domovinskog rata.
