¨Irci na socijalnoj pomoći žive bolje od prosječnih Hrvata¨
07.08.2016.
034 portal
Pregleda: 7110
Dublin
(FOTO: Wikipedia)
Čitatelj koji je želio ostati anoniman, umjetničkog imena "Šljakerman", radi i živi s već deset mjeseci sa suprugom u Dublinu u Irskoj. Poslao nam je svoje impresije iz Irske koje prenosimo u cijelosti.
"Uglavnom priča je klasična hrvatska. Imali smo pristojan posao i žena i ja i s dvije prosječne plaće, imali smo dovoljno za stanarinu i hranu, a ostalo je
opet klasično hrvatsko mrcvarenje....do plaće. Nemamo djece ni kredita pa nam je zapravo i lakše bilo donijeti tu odluku. Riješili smo sve na brzinu,
prodali auto i rezervirali karte dva mjeseca unaprijed. Krenuli smo sa stavom - " Naći ćemo posao i nema nazad"! Ionako nema ništa ovdje za nas....osim naravno
naših obitelji, ali let iz Dublina u Hrvatsku traje cca 2,5 sati i 100 eura pa vidjet ćemo se, a koliko se puta godišnje uopće i vidimo? Rezervirali smo hostel (koji usput rečeno možeš rezervirati samo na tjedan dana, ako nađes mjesta jer su prebukirani) Uzeli smo samo najbitnije u dvije male torbe i pozdravili se s "lijepom našom".
"Sletjeli smo u Dublin i osjećali smo se kao da smo došli na godišnji. Osjećali smo se dobro jer mijenjamo stvari. Počeli smo sa 120 posto. Nismo spavali prva dva tjedna po hostelima. Gledali smo oglase za posao, stan, kuću, sobu, bilo što jer je skoro je nemoguće naći slobodno mjesto. Po hostelima smo vidjeli Hrvate kako cugaju i rade probleme i pričaju kako je teško naći posao. Čast iznimkama koji su radili na tome da nađu ono po što su došli. Mi nismo gubili ni trenutka. Uvijek je tu bio još jedan oglas i broj, makar je posljednji obećavao".
"Problem je što da bi našao stan moraš imati posao, a posao ne možeš dobiti ako nemaš stan. Potrebno je izvaditi PPS-broj (OIB). S njim je ista priča, moraš imati mjesto prebivališta. Zapleli su priču tako da je teško, gotovo nemoguće napraviti sve bez da nešto smuljaš. Mislim da je razlog tomu da odvrate što vise emigranata, jer kažu da prije samo godinu dana nije bilo tako. PPS si mogao dobit kroz tri dana. Sad čekaš dva tjedna samo na sastanak. Znači treba ti love da ovdje preživiš dok ne središ sve papire.(barem mjesec dana). Znam da je to jedan od razloga zbog kojeg se mnogi vraćaju. Mi smo sve imali u rekordnih dva tjedna, posao, kuću, čak smo i našu pitbulicu dofurali".
"Posla ima kako mi kažemo "ko blata"! Irci su lijeni i razmaženi i ne žele raditi. Veliki postotak njih živi puno bolje od prosječnog Hrvata na njihovom social welfare-u(socijalnoj pomoći) koji iznosi 180 eura tjedno i sad ga povećavaju pa i zašto bi onda radili. Ako prošetaš u grad u jedno popodne mozeš naći posao "kitchen portera", za 350 eura tjedno i 39 radnih sati. Mi smo počeli u "FMI-u", firmi koja isporučuje račune za struju za "Electric Ireland". Doslovno, od vrata do vrata, kucaš i pokušavaš ih nagovoriti da idu na tvoje račune za struju jer si najpovoljniji. Minimalac 9.15 eura sat, 350 eura, 39 radnih sati tjedno, redovita tjedna isplata".
"Ukratko, ako želite raditi, Dublin je za vas. Pitanje nije hoćete li naći posao, već kakav plan imate, što ste spremni raditi i koliko ste ustrajni. Otkada smo ovdje ( 10 mjeseci ) nisam pomislio na novac kao na problem, samo kao rješenje. Sve je bolje od hrvatskih poslovnih odnosa i hrvatske svakodnevice. Dublin je lijep i ružan, Irci su pristojni, pristupačni i čobani i seljačine, kao i svagdje drugdje, samo ljudi. I ja sam im iz sveg srca zahvalan".
