24.07.2016.
Tomislav Milanović
Pregleda: 8944
Maja Smoljanović
(FOTO: Tomislav Milanović)
Maja Smoljanović mlada je Požežanka koja je aktivna u raznim oblicima umjetnosti. Član je Kazališne amaterske družine u sklopu koje je imala zapaženu ulogu u predstavi "Grimm je za odrasle", kao i POžART-a u sklopu kojeg je imala izložbu svojih djela u Gradskom muzeju Požega.Razgovarali smo s njom o njenim počecima i planovima.
- Baviš se glumom, slikanjem izradom odjeće, kako stigneš sve to?
Zapravo sam od djetinjstva naklonjena kreativnom načinu izražavanja, uvijek nešto moram stvarati, bilo da se radi o slici, crtežu, izradi nakita, eksperimentiranju s tkaninama, grafičkom dizajnu ili o ulozi u kazališnoj predstavi. Teško je ograničiti se, a umjetnost me oduvijek privlačila pa sam tako i diplomirala povijest umjetnosti i etnologiju. Kako sam trenutno nezaposlena, vremena imam nešto više, no, ako bih se uspjela zaposliti u struci i dalje bih nastavila stvarati jer je to neodvojivi dio mene.
- Koliko dugo se baviš glumom, a koliko slikanjem?
Glumom sam se počela baviti u srednjoj školi, u sklopu Srednjoškolske kazališne družine - S.K.A.D., te sam joj se opet vratila, ovaj put u okviru K.A.D.-a (Kazališne amaterske družine). Sa slikanjem sam pak započela još u osnovnoj školi pohađajući likovnu grupu, što sam uspješno nastavila i kroz gimnazijske dane, te kasnije, radeći sama. Danas se mogu pohvaliti da sam dio divne, kreativne grupe ljudi koji čine POŽART - Udrugu za p(r)omicanje kulture.
- Koje tehnike sve koristiš u slikanju i što ti je najveća inspiracija?
Koristila sam razne tehnike, od ugljena i pastele do ulja i akrilika koje danas preferiram. Također volim raditi tušem i markerima. A što mi je najveća inspiracija? Hmmm… život, ljudi, emocije, spoznaje.
- Koliko se cijeni umjetnost u Hrvatskoj po tebi?
Ne dovoljno. Za sada je veoma teško živjeti od umjetnosti, a kreativan rad se nažalost često podcjenjuje.
- Jesi li imala tremu prije izlaska na pozornicu na predstavi "Grim je za odrasle"
Da, uvijek imam tremu, posebice na premijerama, no ona nestaje čim stupim na scenu.
- Što više voliš glumu ili slikanje?
Teško je to reći. Svako područje mi je drago na svoj način, te pruža drugačije kreativne mogućnosti. Gluma omogućuje izražavanje na jedan tjelesan, aktivan i ekstrovertiran način, dok je slikarstvo više `samotnjačko`, introvertirano i meditativno.
- Koji su tvoji planovi za budućnost?
Bilo bi lijepo zaposliti se u struci, te nastaviti s kreativnim radom, kako kroz posao tako i privatno.
- Što bi poručila mladim ljudima ili djeci koji bi se željeli baviti glumom
Samo hrabro i bez straha. U našem kazalištu djeluje Mala škola kazališta, te već spomenuta srednjoškolska grupa u čiji rad se mogu uključiti. Uz razvijanje mašte, vlastitih vještina i sposobnosti, te usvajanje osnovnih znanja o radu u kazalištu, tu su i vesela druženja kazalištaraca i sklapanja novih prijateljstava. Svakako preporučujem.