Cijeli grad je živio za taj trenutak (video)
20.09.2011.
Mario Nakić
Pregleda: 11491
Pad požeške vojarne
(FOTO: prt scrn)
"Nakon neprijateljske zasjede kod HRT-ovog odašiljača na Psunju, vratili smo se u Požegu i odmah smo se rasporedili uz korito Veličanke", prisjeća se Antun Mandić, pripadnik Vidovačke satnije Zbora narodne garde kako je bilo u rujnu 1991. godine za vrijeme oslobađanja požeške vojarne.
- Vojarna je bila pod opsadom. Nadali smo se mirnoj predaji oficira JNA, ali bili smo spremni na najgore. Cijeli grad je živio s nama i za taj trenutak, kada ćemo osloboditi vojarnu. Ljudi su nam donosili hranu, piće, kolače na položaje, samo da nam pokažu da su svi uz nas.
- Bili su u potpunom okruženju, odsječeni i bez struje. Noću su mladi vojnici bježali iz vojarne. Zahvaljujući uspješnim pregovorima, vojarna je mirno predana i svi smo bili sretni jer nije bilo žrtava - kazao je Mandić, koji je tada imao 24 godine, u razgovoru za 034portal.
Važnost oslobađanja vojarne u Požegi bila je velika. Osim što je otklonjena direktna opasnost za neprijateljske napade na sam grad, ondje je zaplijenjena značajna količina oružja i streljiva potrebnog za obranu ovog dijela zemlje. Radi se o čak 12000 komada različitog oružja kojim su odmah naoružane postrojbe od požeškog do novogradiškog ratišta.
"Upravo je to značilo prekretnicu rata u zapadnoj Slavoniji jer je već za Božić te iste godine oslobođen i prvi teritorij u Domovinskom ratu, odnosno zloglasna četnička uporišta Bučje i Zvečevo te desetak potpapučkih sela", navodi Vojni ordinarijat.
